U zadnjem desetljeću kriteriji sigurnosti postao je jedan od najvažnijih parametara i zahtjeva prilikom projektiranja pomorskih konstrukcija. Napori klasifikacijskih društava i Međunarodne pomorske organizacije ka povećanju sigurnosti konstrukcije uglavnom su usmjereni na projekte brodova za krstarenja, tankera i naftnih platformi s obzirom da gubitak takvih pomorskih konstrukcija može imati katastrofalne ekonomske, ekološke i ljudske posljedice. Sigurnost konstrukcije kontejnerskih brodova našla se u žarištu istraživačke zajednice prvenstveno radi kontinuiranog povećanja dimenzija tih brodova. Naime, zbog sve većih palubnih otvora i operacijskih zahtjeva, u prvom redu brzine broda, globalni vibracijski efekti poput prolaznih vibracija i pruženja broda postali su izrazito značajni. Kako navedena dodatna opterećenja mogu ugroziti sigurnost konstrukcije, a nisu pokrivena postojećim pravilima klasifikacijskih društava postoji potreba za njihovim daljnjim istraživanjem. Stoga su brodogradilišta, brodovlasnici, istraživačke i akademske institucije udružile snage s ciljem boljeg razumijevanja i rješavanja problema. Tako je EU financirala projekt TULCS (eng. Tools for Ultra Large Container Ships) čija je osnovna namjena bila razvoj dodatnih alata i metodologija za učinkovitije i sigurnije projektiranje velikih kontejnerskih brodova. Ovaj doktorski rad predstavlja korak u tom smjeru, a međunarodna suradnja, izmjena mišljenja na tehničkim sastancima i radionicama, kao i rezultati modelskih ispitivanja u okviru TULCS projekta bili su važan izvor informacija ove disertacije. Tako je ovim doktorskim radom, uobičajeno korištena jednadžba graničnog stanja proširena za utjecaj prolaznih vibracija uslijed udaranja izboja pramca o valove. Kako se vršne vrijednosti valnih i vibrirajućih momenata savijanja određuju različitim proračunskim procedurama te kako se ne događaju u istom trenutku, pa čak ni pod istim uvjetima potrebno ih je na odgovarajući način kombinirati. U radu je poseban naglasak dan na njihovu vjerojatnosnu kombinaciju za primjenu kod metoda pouzdanosti brodske konstrukcije, uzimajući pri tom u obzir različita operacijska i okolišna ograničenja kontejnerskih brodova u službi. Kao hipoteza rada može se istaknuti činjenica da je korištenjem suvremenih metoda hidrodinamičke analize, primjenom i daljnjim razvojem spektralnih i vjerojatnosnih metoda za određivanje ekstremnih valnih i udarnih opterećenja i njihove kombinacije, te uvažavajući dostupne rezultate modelskih ispitivanja, moguće unaprijediti proceduru osnivanja konstrukcije velikih kontejnerskih brodova.