Termografija je beskontaktna metoda mjerenja temperature i njezine raspodjele na površini objekta. Posebna značajka termografije je da se mogu analizirati svojstva objekta koja nisu vidljiva golim okom poput prisutnosti vlage, toplinskih mostova ili slabo brtvljenje spojeva. U radu je opisan povijesni pregled termografije te područja primjene s naglaskom na infracrvenu termografiju u zgradarstvu kao metodu toplinske kontrole bez razaranja koja, u odnosu na neke druge metode nerazornog ispitivanja u zgradarstvu, posjeduje čitav niz prednosti. U nastavku su opisane termodinamičke osnove i osnovni mehanizmi prijenosa topline, pri čemu je kod zračenja opisan elektromagnetski spektar, izmjena toplina zračenjem, značajke crnog tijela, Planckova raspodjela intenziteta zračenja, Stefan-Boltzmannov zakon, upadno zračenje i odašiljano zračenje. Kako bi dobili što kvalitetniji termogram potrebno je poznavati sve utjecajne parametre termograma: mjernu opremu, svojstva promatranog objekta i utjecaj okoline. Vrlo je bitan način kako se provodi postupak termografskog mjerenja kako ne bi bilo greške u mjernim rezultatima. U nastavku je opisan objekt mjerenja: Istočna zgrada fakulteta Strojarstva i brodogradnje, s prikazom ovojnice i napravljen teorijski proračun transporta topline kroz ovojnicu. Mjerenje i analiza ovojnice je izvršeno termografskim sustavom ThermaCAM 2000 koji se sastoji od kamere i software-a za obradu termograma. U radu je obrađeno mjerenje provedeno prema zahtjevima norme HRN EN 13187 čiji je cilj bio utvrđivanje stanja novo postavljene fasade i stanje ovojnice zgrade od armiranog betona bez fasade. Naposljetku je dana usporedba teorijske analize i rezultata mjerenja metodom infracrvene termografije.