Najveći dio metalnih konstrukcija izložen je atmosferskom djelovanju. Nanošenje prevlaka na metalnu površinu najraširenija je metoda zaštite od korozije. Pritom valja osigurati dovoljnu postojanost same prevlake jer se u suprotnom ne može postići trajnost i puzdanost prevučenog proizvoda. Zaštitna funkcija prevlaka ostvaruje se prvenstveno odvajanjem metalne podloge od okoline. Sustav zaštite obično se sastoji od temeljnog sloja, jednog ili više međuslojnih te završnog sloja. Završni rad sastoji se od dvije cjeline: teoretskog dijela i eksperimentalnog dijela. Teoretski dio opisuje metode zaštite od korozije s posebnim naglaskom na zaštitu od korozije čelika organskim premazima. Detaljnije je obrađena zaštita od korozije vodorazrjedivim premazima kojima je bitno smanjeno onečišćenje okoliša kojemu se posljednjih godina posvećuje sve više pažnje. U eksperimentalnom dijelu ispitivalo se zaštitno djelovanje vodorazrjedivih premaza u agresivnom mediju te mogućnost njihovog korištenja u zaštiti metalnih konstrukcija. Pripremljeni uzorci ispitivali su se elektrokemijskim metodama. Određeni su parametri opće korozije: korozijski potencijal Ekor, gustoća korozijske struje Ikor te otpor metala Rp. Na posebno pripremljenim uzorcima provedeno je i ubrzano ispitivanje u QUV komori radi određivanja postojanosti prema UV-svjetlu. Dobiveni rezultati ukazuju da se vodorazrjedivi premazi s epoksidnim vezivom mogu primjenjivati i za neke ekstremnije uvjete zaštite, međutim, premazi na bazi organskih otapala još uvijek pružaju bolju zaštitu u svim korozivnim sredinama, pa tako i u ekstremnijima.