Pri modeliranju termalnih problema u strojarstvu prisutni su mnogi rješavači (eng. solver) koje odabiremo ovisno o raspoloživim resursima te vremenu koje nam je na raspolaganju za isporučivanje rezultata. U ovome radu usporedit ćemo simulacijski model A i model B. Simulacijski model A je model konvekcijsko-difuzijskog prijenosa pasivnog skalara gdje se nakon rješavanja RANS jednadžbi (engl. Reynolds averaged Navier Stokes) slika strujanja „zamrzne“ te se na takvo polje primjeni jednadžba skalarnog prijenosa za temperaturno polje. Za simulacijski model pristupa B ćemo koristiti jedan od rješavača unutar engl. conjugate heat transfer (skraćeno cHT) simulacijskog modela koji rješava energetsku jednadžbu za slabo stlačivo strujanje. Ovi modeli su uspoređeni na primjeru numeričkog proračuna hlađenja kočnica novog vozila tvrtke Bugatti Rimac koje spada u kategoriju hiper automobila te je hlađenje ovih komponenti od velike važnosti. Zbog promjene gustoće uslijed temperature, u modelu B dobiju se precizniji i pouzdaniji rezultati uz veći utrošak vremena i računalnih resursa u odnosu na model A. Kombiniranjem ova dva, po složenosti vrlo različita simulacijska modela, možemo uštediti vrijeme i resurse prilikom razvoja neke komponente te na taj način postaviti dobre temelje za koheziju između klasičnog strojarstva koji se bavi konstruiranjem komponenti i inženjerskog modeliranja računalnim simulacijama.