Događaji koji dovode do globalne ekonomske krize pokrenuti su 2007. slomom hipotekarnih kredita Sjedinjenih Američkih Država. U centru su uzroci kao pad likvidnosti ekonomije SAD-a i kamatnih stopa, razvoj novih instrumenata financija, podcjenjivanje realnog rizika i smanjenje potrebnih razina kontrole. Kriza se pogađanjem hipotekarnih kredita i financija razvila sa posljedicama smanjenja proizvodnje, pada zapošljavanja i opće zaposlenosti. Nakon toga nastupa velika recesija, kao posljedica problema tržišta vrijednosnica, nekretnina, hipoteka, kredita i ostaloga. Ona predstavlja razdoblje općenitog ekonomskog slabljenja svjetskog tržišta. Tranzicijske zemlje su većinom sastavljene od postsocijalističkih zemalja u procesu prelaska na parlamentarnu demokraciju i tržišnu ekonomiju. Za postignuće navedenog, najosnovnije se mora postići prisutnost privatnog vlasništva i njegovih prava. Proces tranzicije postiže se kroz njegove glavne djelove odnosno liberalizaciju, restrukturaciju i privatizaciju, makroekonomsko stabiliziranje te institucionalne i pravne promjene odnosno reforme. Tranzicijske zemlje Srednje i Istočne Europe bile su pogođene krizom na načine prisvajanja neoliberalizma. Tada umjesto povećanja stopa rasta po stanovniku rastu prihodi bogatih i zaduženost građana i poslovanja postaje velika. Provode se rezovi u plaćama, te se tada efektivna potražnja povećava i javlja se još veća nejednakost i veća zaduženja kućanstava. Izdavanja kredita nedomaćih iznosa u Srednjoj i Istočnoj Europi bio je isti izdavanju kredita siromašnima u SAD-u. Stoga su se javljale drugorazredne hipoteke, te je tada u tranzicijskim zemljama došlo do sloma tržišta nekretninama. Kriza se nakon 2009. ovdje iz privatnog seli u javni sektor. Vlade pokušavaju to riješiti kroz smanjivanje javnog duga i deficita putem pada naknada i plaća, mjerama u mirovinama, smanjenju trošenja socijalne skrbi i zdravstva, povećavanja regresijskoga poreza i neoliberalnim reformama radnoga tržišta. Rezultat je bio sporiji oporavak ekonomske krize i veliki pad proizvodnje, a tada povećanje deficita proračuna i smanjenje prihoda oporezivanja. U novije vrijeme, BDP po stanovniku pri trenutnim tržišnim cijenama u tranzicijskim zemljama najboji je u Češkoj, a najgori Albaniji i Bosni i Hercegovini. Zaposlenost u ovim zemljama je najviše u drugoj najboljoj skupini postotka 70 do 79.9 posto. Nekoliko zemalja je i u lošijoj skupini zaposlenosti 60 do 69.9 posto. U najlošijoj skupini zaposlenosti nalazi se samo Makedonija, sa zaposlenosti ispod 60 posto. Kako bi pomogla ekonomskome rastu, smanjenju siromaštva i otvaranju novih radnih mjesta, Europska komisija i Europska unija provode Strategiju Europa 2020., koja po svojim postavljenim ciljevima i dostupnim podatcima o njima, dosada daje vrlo dobre rezultate.