| Abstract | Planinski turizam predstavlja heterogenu vrstu turizma koja se sastoji od svih turističkih aktivnosti povezanima sa planinama, od planinarenja, skijanja i zimskih sportova, odmora u planinskom području u svrhu očuvanja zdravlja do turizma u svrhu adrenalinskih sportova. Pri tome se postavlja kao sve zanimljiviji i brže rastući oblik turizma koji je u nekim državama, primjerice u Nepalu glavni izvor prihoda za cijelu državu. Također, planinski turizam čini važnu okosnicu turističkog razvoja vodećih europskih turističkih zemalja, Austrije i Švicarske te Francuske i stoga se mora uzeti u obzir kao važan turistički trend koji privlači goste iz urbanih zajednica i dolina u prirodu i u planinu, najčešće na aktivni odmor i bavljenje nekom od rekreativnih aktivnosti, ljetnih ili zimskih.
Republika Hrvatska ima potencijala za razvoj planinskog turizma. U planinskim područjima nalazi se četiri od osam nacionalnih parkova (Risnjak, Plitvička jezera, Sjeverni Velebit, Paklenica) i šest od deset parkova prirode (Papuk, Medvednica, Žumberak, Učka, Velebit, Biokovo) te čitav niz prirodnih osobitosti, od špilja preko osobitosti krškog reljefa koji predstavljaju turistički potencijal, unatoč tome što su hrvatske planine relativno niske u odnosu na planine susjednih zemalja. |
