U vremenima dinamičnog razvitka u kojima težnja za što većim profitom jest dominantno mjerilo uspješnosti, ljudi se suočavaju sa spoznajom da su osim tog moguća i potrebna druga mjerila i ciljevi koji ne dovode u pitanje gospodarstveni i društveni razvitak. U tom kontekstu treba sagledavati širenje logistike iz vojne doktrine u gospodarstvo, koje je uslijedilo sredimo prošloga stoljeća u vrijeme kada dolazi do zasićenja razvijenih tržišta proizvodima masovne potrošnje. Proizvođači odabiru marketinšku strategiju jeftinijih proizvoda, a modalitet kojim žele postići takav poslovni cilj je smanjenje troškova proizvodnje planskim i štedljivim korištenjem resursa. Stoga se logistika u primarnoj razvojnoj fazi u gospodarstvu bavi optimalizacijom tokova dobara (materijala, sirovina i poluproizvoda), informacija i energije kako bi se proizveo proizvod uz najmanje troškove. Početni uspjesi pogodovali su ekspanziji logistike. Uslijedio je vrlo dinamičan razvitak koji se odvijao u nekoliko međusobno vrlo različitih razvojnih pravaca. Ciljevi logistike. Raslojavanje i segmentacija tržišta vrlo brzo pokazuju da niska cijena, iako važan, nije jedini kriterij prilikom odabira proizvoda, pa logistika počinje uzimati u obzir i druge elemente proizvoda, koji trebaju rezultirati korektnim i dugoročnim odnosom partnerstva i povjerenja između proizvođača i potrošača. Primarni cilj logistike dopunjava se dodatnim a to je zadovoljstvo potrošača proizvodom, a s jačanjem svijesti o potrebi zaštite okoliša, i to sve više postaje sastavnicom logističkih ciljeva. Logistički tokovi. Pozitivni učinci u optimalizaciji tokova dobara, informacija i energije, rezultirali su optimalizacijom nekih drugih tokova. Proces obuhvaćanja sve većeg broja vrlo različitih predmeta prijenosa odvijao se postepeno kroz više desetaka godina. Danas, se logističkim tokovima koji su predmet optimalizacije uz prethodno spomenute smatraju još i tokovi: ljudi, znanja, kapitala, otpada i vode. Uspješna primjena logističkih principa na brojne i vrlo različite tokove rezultirala je još jednim izuzetno značajnim dosegom logistike a to je širenje izvan gospodarstva. Sektorska logistika. Osim u primarnom, sekundarnom i tercijarnom sektoru koji čine djelatnosti proizvodnje materijalnih i nematerijalnih proizvoda, logistika se sve više primjenjuje u kvartarnom i kvintarnom sektoru – negospodarstvenim društvenim djelatnostima. Pokazalo se da primjena logistike omogućava znatne uštede u troškovima, bolju organizaciju procesa i povećanje kvalitete. Prostorni obuhvat logistike. Optimalizacija tokova kao temeljno sredstvo kojim logistika ostvaruje svoje ciljeve, funkcijski se veže za poduzeće kao osnovnu proizvodnu jedinicu, ali i za prostore, u geografskom smislu, čija je veličina determinirana organizacijom gospodarstvenih aktivnosti i pripadajućih tokova. u oba segmenta logistika se razvijala težeći uz što manje troškove ostvariti razvojne ciljeve, uvijek pod utjecajem gospodarstvenih i društvenih kretanja. U prostornom smislu logistika je napredovala od makrologistike, preko megalogistike do globalne logistike. Najnoviji znanstveni dosezi u tom području istraživanja nastoje naći odgovore na pitanje kako optimalno organizirati logističke tokove u gospodarstvu koje ima obilježje globalnog sustava. Poslovna logistika je logistika primijenjena na poduzeće. U početku se logistička načela apliciraju na nabavnu, proizvodnu i prodajnu funkciju koje čine okosnicu proizvodnje, pa se čak nazivaju logističkim funkcijama za razliku od ostalih poslovnih funkcija koje se nazivaju nelogističkima. Ubrzo se uočavaju smetnje u organizaciji logističkih tokova u povezivanju logističkih funkcija. Uslijedila je «ugradnja» logističkih načela u cjelokupnu organizacijsku strukturu poduzeća. Tradicionalna organizacijska struktura poprima oblik procesna organizacije, koju karakterizira podređivanje krutih struktura organizaciji osnovnog poslovnog procesa radi neprekinutog i učinkovitog odvijanja. Dolazi do velikih promjena u upravljaju i rukovođenju, a organizacijom i tijekom procesa upravlja pojedinac – vlasnik (voditelj) procesa. Osim unutar poduzeća on pokazuje tendenciju upravljati procesom i izvan poduzeća. Tako je začet koncept upravljanja opskrbnog lanca. Upravljanje opskrbnim lancem je logistički koncept optimalizacije poslovnog procesa u poduzeću, uključujući i poslovni proces dobavljača i posrednika do kupca koji organizacijski prethode odnosno nastavljaju se na centralni poslovni proces. Logističkim procesom upravlja vlasnik procesa – logistički menadžer. Da bi menadžment dobavljača i posrednika u prodaju pristali na podređivanje organizacije svog poslovnog procesa organizaciji glavnog poslovnog procesa, nužno je da u tome pronađu poslovni interes – dugoročan partnerski odnos, pristup novom tržištu, povećanje obima poslovanja, vezani posao, veći prihod i slično. Upravljanje opskrbnim lancem koje u jedinstveni sustav optimalizacije poslovnih procesa povezuje različita poduzeća predstavlja logističku mrežu. Logistika u turizmu javlja se u sekundarnoj razvojnoj fazi, koja je obilježena ekspanzijom logističkih načela u oblast proizvodnje nematerijalnih proizvoda – usluga. Ona predstavlja prostorno-vremensku transformaciju materijala, ljudi, informacija, energije, znanja, kapitala, otpada (i vode) s ciljem da se uz minimalne troškove proizvede kvalitetna turistička usluga kojom će korisnik biti zadovoljan. U osnovi sustav turizma sačinjavaju djelatnosti – podsustavi: ugostiteljstva, posredništva (agencije), prometa, turističkih atrakcija te organizacije i upravljanja destinacijom. Ugostiteljski logistički podsustav obuhvaća prvenstveno optimalizaciju tokova dobra i informacija, a također i kapitala, znanja i ljudi – posjetitelja s ciljem proizvodnje kvalitetnog ugostiteljskog proizvoda kojim će korisnik biti zadovoljan. Agencijsko logistički podsustav primarno obuhvaća optimalizaciju tokova informacija – povezivanjem informacija od ponuditelja turističkih usluga do potencijalnih korisnika, a vrlo često povezivanjem više različitih turističkih usluga u integralni turistički proizvod agencije. Prometno logistički podsustav u sustavu turizma odnosi se najvećim dijelom na optimalizaciju tokova ljudi – turista, te zbog snabdijevanja destinacija i na optimalizaciju tokova dobara. Na području destinacije nesmetano odvijanje logističkih tokova ljudi i dobra, treba obuhvatiti i ostale prometno logističke tokove – informacija, energije, otpada i slično. Podsustavi turističkih atrakcija čimbenici su privlačenja turista u destinaciju – razlozi zbog kojih turisti biraju baš tu destinaciju. Destinacije s istim atrakcijama međusobno se razlikuju upravo prema stupnju optimalizacije logističkih tokova koji omogućavaju promociju, prodaju i «konzumaciju» atrakcije. Događaj je atrakcija kod koje se između razine primjene logistike i kvalitete atrakcije može staviti znak jednakosti. Upravljanje događajem predstavlja tipičan primjer logističkog menadžmenta kojim upravlja logistički menadžer. Njegov je zadatak da koordinirajući rad menadžera koji upravljaju osnovnim funkcijama, omogući nesmetan tok procesa unutar te između pripremne faze, faze odvijanja događaja i završne faze. Procesi se usklađuju s obzirom na lokaciju događaja, raspoložive resurse, sudionike – osoblje i zaposlenike, posjetitelje i ostale prisutne, te službe koje sudjeluju u odvijanju događaja. Podsustav organizacije i upravljanja destinacijom u logističkom smislu odnosi se na optimalizaciju svih logističkih tokova na određenom prostoru – području destinacije, a to je pretpostavka za funkcionalno povezivanje svih subjekata turističke ponude u jedinstveni turistički proizvod destinacije koji sukladno suvremenim kretanjima na turističkom tržištu, jedino i može biti prepoznatljiv od strane potencijalnih korisnika. Logistika u turizmu po svojim je temeljnim značajkama logistika usluga, koja uz opće značajke koje se vežu uz uslugu kao nematerijalan proizvod ima i neke specifičnosti. To se odnosi na: redoslijed poslovnih funkcija u osnovnom logističkom procesu, učinkovitost logistike koja se svodi na upravljanje kapacitetima, to složenija što je sezonalnost turizma izraženija, te važnost logističkih tokova informacija i znanja o kojima ovisi prostorno-vremenska istovjetnost turističke ponude i potražnje. Koncept upravljanja opskrbnim lancem i na tome temeljene logističke mreže posebno dolaze do izražaja u logistici ugostiteljskih poduzeća. Specifičnost je logistike nabave u potrebi osiguranja opskrbe velikim brojem prehrambenih proizvoda, vrlo osjetljivih na uvjete čuvanja i vijek trajanja. Složenosti logističkih tokova nabave ugostiteljskog poduzeća pridonosi i prisutnost skladišta i potrebe organiziranja skladišnog poslovanja, koja u smislu zakonitosti predstavlja tipičnu logističku aktivnost. Za skladišno poslovanje ugostiteljskog poduzeća znakovito je upravljanje zalihama – još jedna vrlo značajna logistička aktivnost o čijoj učinkovitosti presudno ovisi kvaliteta i cijena ugostiteljskog proizvoda. Potrebno je težiti uspostavljanju optimalne zalihe za svaki pojedini materijal ili proizvod na skladištu, dakle odrediti onu količinu koja omogućava nesmetanu proizvodnju ugostiteljskog proizvoda uz minimalan kapital vezan u zalihi na skladištu. Sastoji li se ugostiteljsko poduzeće od više objekata u kojima se proizvodi ugostiteljski proizvod, tada je uz navedeno potrebno pristupiti i optimalizaciji tokova snabdijevanja temeljem kombinirane centralizirane i decentralizirane logistike nabave i skladištenja. Logistički menadžment je onaj dio procesa opskrbnog lanca koji planira, primjenjuje i kontrolira učinkovitost tokova i skladištenja dobara, usluga i informacija od početne do završne točke sa ciljem zadovoljenja zahtjeva kupca. U turizmu se posebna pozornost posvećuje funkciji planiranja i strategije. Planiranje je ključna aktivnost logističkog menadžmenta u turizmu, jer se kao tipična logistika usluga logistika u turizmu svodi na upravljanje kapacitetima, odnosno na kontinuirano usklađivanje raspoloživih kapaciteta i turističke potražnje. Pri tome se izdvaja logistika marketinga i prodaje kao ona podfunkcija koja suptilnim metodama temeljenim na istraživanju tržišta i poznavanju zakonitosti potražnje, nastoji ostvariti maksimalnu popunjenost kapaciteta a da korisnici pri tome budu zadovoljni uvjetima korištenja i značajkama turističkog proizvoda. U turizmu se logistički menadžment treba opredijeliti za strategijsku logistiku, koja polazi od pretpostavke da predviđanje i razvoj strategijskih aktivnosti nije moguć bez logistike u poslovnom sustavu. Cjelokupna strategijska orijentacija turističkog poduzeća bira se sukladno turističkoj politici šireg turističkog sustava, i može biti usmjerena prema sniženju troškova ili većem zadovoljstvu kupaca. Turističkom je destinacijom potrebno upravljati i to je zadatak destinacijskog menadžmenta. Logističkim je tokovima na području destinacije također potrebno upravljati i to je zadatak logističkog menadžmenta destinacije. Stoga se logistički menadžment treba nalaziti u odnosu funkcijske povezanosti s destinacijskim menadžmentom. Usklađivanje i optimalizacija svih logističkih tokova u destinaciji pretpostavka je za stvaranje imidža destinacije i oblikovanje na tržištu prepoznatljivog turističkog proizvoda. Budućnost turističke destinacije bit će obilježena istaknutom ulogom zelene logistike. Briga o zaštiti okoliša, koja se u turizmu artikulira u obliku koncepta održivog razvitka imat će sve veće značenje. U njemu će ravnopravno sudjelovati lokalna uprava, destinacijski menadžment i logistički menadžment. Strategija turističke destinacije bit će rezultat zajedničke brige ova tri subjekta na zaštiti razvojnih resursa. na logističkom je menadžmentu da se prilikom optimalizacije logističkih tokova u destinaciji rukovodi najmanjim negativnim utjecajima po okoliš, dok je na ostalim subjektima da prihvate i omoguće čak i pod cijenu povećanih troškova i smanjene učinkovitosti poslovnih sustava, te nezadovoljstvo lokalnog stanovništva.