Razmišljati o etici u znanosti i akademskoj čestitosti studenata u doba kada je prisutna sveopća kriza moral čini se poželjnim i uputnim. Povećani interes stručne i znanstvene javnosti vezano uz područje znanstvene etike i akademske čestitosti bio je povod je za produbljivanje saznanja o ovim temama. Pitanje etike u znanosti posebno se propituje u tranzicijskim društvima, poput hrvatskog, u kojem društvene norme i vrijednosti postaju upitne u procesu transformacije društvenih odnosa i oblikovanja novog društvenog poretka. Entropija moralnog okruženja i relativiziranje etičkih standarda vode ka deformacijama i unutar akademske zajednice, pa i nepoštenjem studenata. Predmet istraživanja ovog rada je znanstvena etika i akademsko poštenje studenata. U okruženju u kojem su čvrsto postavljene moralne vrijednosti i etički standardi, akademska čestitost studenta postaje njegova snaga u dolaženju do novih znanja. Stoga je važno propitivanje učestalosti akademskog nepoštenja, razloge koji do toga dovode, kao i percepciju studenata i nastavnika o akademskom nepoštenju i prihvatljivosti odnosno neprihvatljivosti pojedinih oblika akademskog nepoštenja. Provedena analiza akademske čestitosti studenata u svijetu i Republici dovodi do saznanja o visokoj razini njene učestalosti. Ona prisutna u svim društvima bez obzira na njihovu razvijenost, no razvijenim društvima ta pojavnost je vidljiva u manjoj mjeri u odnosu na tranzicijska društva kao što je Hrvatska.