Predrasuda da je žena slabiji spol, odnosno na nižem položaju od muškarca, pojavljuje se u svim sferama poslovnog života, pa tako i u području odnosa s javnošću. Na rukovodećim pozicijama dolazi do velikih razlika, a sve zbog mišljenja da žene ne mogu voditi posao na način kako to čine muškarci. Menadžeri su skloni autoritativnom djelovanju, a primarna motivacija su im materijalna sredstva, priznanja, moć i dobivanje statusa u društvu. Dok je kod žena prisutna motiviranost za intrinzičnim nagradama, odnosno osobnim rastom i zadovoljstvom posla koji obavljaju. Stoga je tema ovog završnog rada „Posebnosti žene menadžera za odnose s javnošću“, sa svrhom i ciljem da se prikažu načini i posebnosti vođenja, te upravljanja žena menadžera u području djelatnosti odnosa s javnošću. Prilikom izrade rada korištene su znanstvene metode sinteze i analize, statističke metode, deskriptivna metoda te metoda komparacije, generalizacije i dokazivanja. Prikupljeni podaci ukazuju na žensku snagu u menadžerskim sposobnostima odnosa s javnošću. Menadžerice su u svom djelovanju otvorenije, tolerantnije, te mnogo pristupačnije, za razliku od menadžera. Iako su se u posljednjih desetak godina ljudi modernizirali i promijenili razmišljanje o funkcijama žena na rukovodećim mjestima, potrebno je još poraditi na ravnopravnosti statusa, i u potpunosti ukloniti sve predrasude i prepreke.