Tjelesna aktivnost, stres i akademski uspjeh usko su povezani pojmovi jer utječu jedan na drugog. Bavljenjem tjelesnom aktivnošću dolazi do niza procesa u organizmu koji pomažu pri kontroliranju stresnih podražaja, a stres može imati negativne posljedice na akademski uspjeh zbog pojave poteškoća pri spavanju, promjene raspoloženja, manjka koncentracije i motivacije, pojave anksioznosti i slično. Predmet ovog rada odnosio se na istraživanje utjecaja tjelesne aktivnosti studenata na razinu stresa i akademski uspjeh. U sklopu ovog završnog rada proveden je online anketni upitnik na 150 studenata sa nekoliko fakulteta iz raznih gradova Republike Hrvatske. Rezultati su pokazali da se studenti koji se bave tjelesnom aktivnošću osjećaju manje stresno te bolje kontroliraju doživljeni stres, ljutnju i obveze koje moraju izvršiti, nego oni studenti koji se ne bave ni jednim oblikom tjelesne aktivnosti. Oni su također imali bolje rezultate vezano za akademske obveze, odnosno manji osjećaj zabrinutosti vezan za akademske obveze te bolju motivaciju, koncentraciju i vještine pri rješavanju akademskih zadataka što na kraju dovodi i do boljeg akademskog uspjeha. Veći je broj studenata koji se bavi tjelesnom aktivnošću i prolazi sa prosjekom ocjena odličan, nego onih studenata koji se ne bave fizičkom aktivnošću. Promatrajući navedene rezultate, odnosno prosjek ocjena i ostale aspekte koji su važni za akademsko postignuće studenata, može se zaključiti da je hipoteza ovoga rada potvrđena. Većina studenata iz obje skupine smatraju da tjelesna aktivnost utječe na smanjenje stresa te da postoji povezanost između tjelesne aktivnosti i akademskog uspjeha, no zbog visoke pojave užurbanog i sedentarnog načina života zbog koje se javlja velika razina stresa i tjelesna neaktivnost, potrebno je još više osvijestiti mladu populaciju o njezinoj važnosti.