Tema diplomskog rada je turistička valorizacija nematerijalne kulturne baštine na primjeru licitara. Naime, licitari su autohtoni hrvatski suveniri koji već desetljećima mnogima u Hrvatskoj predstavljaju jedan od najstarijih tradicijskih običaja čija se izrada prenosi iz generacije u generaciju. Kroz ukazivanje na značaj licitara u radu se nastoji otkriti kakvu važnost licitari imaju za sami kulturni turizam, ali i turizam općenito u Hrvatskoj. UNESCO je prepoznao tradicijske karakteristike licitara i uvrstio ih na popis nematerijalne kulturne baštine uz mnoga nematerijalna dobra. To je zapravo bila i odskočna daska za licitare da se prezentiraju čitavom svijetu i nastoji ukazati na važnost izrade licitara i sačuvanja tradicije. Posljednjih nekoliko godina kulturni turizam dobiva na važnosti kada je riječ o zainteresiranosti turista za ovakvom vrstom turizma. Zbog raznih zbivanja u svijetu, među ostalom i inflacijom ljudi su prepoznali turizam koji im pruža duhovnu, nematerijalnu i osobnu povezanost sa tradicijama, običajima, manifestacijama i drugim oblicima nematerijalne kulturne baštine. U radu se polazi od teorijskog dijela turističke valorizacije nematerijalne kulturne baštine na primjeru licitara, a zatim slijedi analiza o turističkoj valorizaciji licitara među lokalnim stanovništvom. Provedeno je istraživanje u kojem se od ispitanika traži da izraze svoje stavove i mišljenje o očuvanju tradicije izrade licitara. Pri tome se preispituje njihova uloga u očuvanju tradicije u smislu angažiranosti oko izrade licitara, ali i mišljenja o tome koliko je ova tradicija bitna za turizam.