Studenti su ključan resurs ulaganja u buduća gospodarska djelovanja. Gospodarstvo u cjelini govori o stanju zemlje te njenoj kvaliteti i mogućnostima razvoja. Zadovoljan student je budući zadovoljan radnik, odnosno čovjek koji doprinosi zajednici u cjelini. Stoga je bitno valjano obučavati studente za tržište rada odnosno približiti im primjenu teoretskog znanja u praksi. Tu bitnu ulogu imaju motivacijski čimbenici koji su važan segment u postizanju uspješnosti i zadovoljstva radnika odnosno studenata. Upravo zato jer su ljudi ključan resurs za postizanje organizacijskih ciljeva te samu konkurentsku prednost organizacije. Izrazito je važno kontinuirano mjeriti motivaciju i zadovoljstvo unutar organizacije ne bi li se postizala što bolja poslovna uspješnost. S obzirom na to da je za tržište rada Republike Hrvatske karakteristično postupno smanjenje radne snage kao posljedica negativnih demokratskih kretanja te emigracija, to je rezultiralo visokim stupama nezaposlenosti. Tu se može pribrojiti i manjak potrebnih znanja, vještina te neadekvatnog obrazovanja zbog utjecaja tranzicije i rekonstruiranja gospodarstva. Samim time tržište rada nailazi na velike prepreke za potražnjom, zato je ključno ulagati u obrazovanje te približiti mladim ljudima na visokim učilištima važnost održavanja nacionalnog gospodarstva u svrhu očuvanja i poboljšanja standarda života zajednice u cjelini. Visokoobrazovni sustav ima važnu ulogu u društvu, glavni je izvor ljudskih resursa, točnije ljudskog kapitala, koji se manifestira kroz izobrazbu i nastajanje stručnih kadrova. Kroz empirijski dio rada, odnosno istraživanje putem anketnog upitnika, ispitivalo se mišljenje i stajalište studenata o njihovim radnim iskustvima, uvjetima rada te zadovoljenju njihovih potreba tijekom uključivanja i trajanja radnog procesa. Rezultati ankete pokazali su da je ispitanicima glavni razlog obavljanja studentskih poslova, uz dodatnu zaradu i stjecanje radnog iskustva. Upravo to upućuje na potvrđivanje postavljene hipoteze da zadovoljstvo studenata ponudom poslova na tržištu rada ovisi primarno o mogućnosti napredovanja. Također to da je većina njih u razdoblju uvođenja u rad na svom poslu prolazila kroz neku formalnu ili neformalnu obuku te je većina pozitivnog stava u smislu pronalaska posla i zapošljavanja u struci po završetku studija. Ono što je nužno istaknuti je to da još uvijek postoji jaz u suradnji visokoobrazovnih ustanova i gospodarstva te su prijeko potrebne aktivnosti kojima će se integrirati i sinergijski povezivati ova dva sustava u svrhu što boljeg očuvanja i jačanja nacionalnih, gospodarstvenih i društvenih ciljeva.