| Abstract | Pretilost je javnozdravstveni problem te uvođenjem pravilnih tjelesnih vježba dolazi do promjene u indeksu tjelesne mase (ITM), opsegu struka i mišićne jakosti ali i u njihovu odnosu. Pretilost je povezana s funkcionalnim ograničenjima u radu mišića i povećanom vjerojatnošću razvoja funkcionalnog invaliditeta kao što su mobilnost, snaga, posturalna i dinamička ograničenja ravnoteže.
Ovo je istraživanje je provedeno kako bi se dokazalo da pravilna i kontinuirana tjelesna aktivnost dovodi do mnogih vidljivih napredaka kod opće populacije, ali u ovom slučaju i kod pretilih osoba, što je ujedno i motivacija. Točnije, cilj ovog istraživanja odnosi se na osobe koje su članovi projekta tako zvanog „Vježbanje s pretilima“. Glavni cilj istraživanja je ispitati odnos mišićne jakosti u odnosu na promjene u indeksu tjelesne mase i opsega struka. Odnosno, uz smanjenje razine indeksa tjelesne mase i opsega struka, povećava se razina mišićne jakosti. Istovremeno indeks tjelesne mase je neravnomjeran i neuračunljiv kao parametar pretilosti.
Istraživanje se provodilo na pacijentima ambulante za debljinu KBC-a Rijeka, na fakultetu zdravstvenih studija. Uzorak se sastojao od kohorte od 16 ispitanika s istom dijagnozom „pretilost“ (>30), od kojih većina pripada ženskom spolu te srednjoj životnoj dobi (40-65). Ispitanici su u devetomjesečnom programu, kroz dva puta tjedno obavljali tjelesnu aktivnost. U isto vrijeme ispitanici su podvrgnuti kontinuiranoj procjeni, korištenjem instrumentima za mjerenje mišićne jakosti, opsega struka te visine i težine (kao pokazatelj ITM-e) u tri razine (prije, tokom i nakon programa).
Rezultati su odrađeni deskriptivnom statistikom i t-testom te nakraju kako bi testirali hipotezu koristio se Spearmanov koeficijent korelacije. Rezultati ukazuju da nije dobivena značajna povezanost indeksa tjelesne mase sa mišićnom jakosti lijevog i desnog m. quadricepsa, kao ni sa stiskom šake lijeve i desne ruke. Isto tako nije dobivena značajna povezanost opsega struka sa jakosti mišića nogu i ruku. Analizom rezultata, istraživanje nam pokazuje opadanje razine indeksa tjelesne mase i opsega struka svakog uzastopnog mjerenja. Isto tako, razina generalne mišićne jakosti se povećala, što ukazuje na pozitivan odnos između mjerenih parametra. Može se zaključiti kako je vidljivo poboljšanje ukupne mišićne snage, opsega struka i ITM-e kod ispitanika u ovom istraživanju. Međutim, zbog malog broja sudionika rezultati nisu statistički značajni. |
| Abstract (english) | Obesity is a public health issue, where the implementation of appropriate physical exercise alters body mass index (BMI), waist circumference, and muscle strength, while also impacting their relationship. Obesity is associated with functional limitations of muscle activity and an increased likelihood of developing functional disability in areas of mobility, and strength, as well as limitations in postural and dynamic balance.
This research has been carried out to demonstrate that appropriate and continuous physical activity results in many visible improvements within the general population, and in this case in obese individuals, which is also motivation. More specifically, the present study involves individuals that are members of the so-called project “Exercise with obese adults”. The main goal of this research is to investigate the relationship between muscle strength and changes in body mass index and waist circumference. That is a decrease of body mass index and waist circumference results in an increase of muscle strength levels. At the same time, the body mass index shows irregularity and lack of predictability as a parameter of obesity.
The research was conducted on patients of the obesity clinic of KBC Rijeka, Faculty of Health Studies. The sample comprised a cohort of 16 participants diagnosed with “obesity” (>30), of which mostly female and middle age (40-65). In the nine-month program, the participants were performing physical activity twice a week. Concurrently, the participants were subjected to continuous assessment using instruments measuring muscle strength, waist circumference, height, and weight (as indicative of BMI) across three stages (before, during, and after the program).
Results were analyzed using descriptive statistics and t-test, and finally, Spearman’s correlation coefficient is used to test the proposed hypothesis. The results indicate that there is no significant correlation between the body mass index and the muscle strength of both the left and right m. quadriceps, as well as with the grip strength of both the left and right hands. Likewise, no significant correlation between waist circumference and muscle strength of the leg and arm was observed. Analyzing the results, this study shows that body mass index and waist circumference decrease across successive measurements. Moreover, the general muscle strength level has increased, suggesting a positive relationship between measured parameters. In conclusion, an improvement in overall muscle strength, waist circumference, and BMI in participants of this study has been observed. However, due to small number of participants, the results are not statistically significant. |
