U ovom završnom radu detaljno su obrađene teme proizvodnje, transporta i ugradnje betona, počevši od sastojaka potrebnih za spravljanje betona do njegove završne njege nakon ugradbe. Beton je složeni umjetni materijal čija primjena je počela početkom 19. stoljeća, a danas je najzastupljeniji materijal u svim vrstama konstrukcija. Spravlja se od cementa, vode, agregata i po potrebi dodataka za poboljšavanje njegovih svojstava. Kako bismo postigli zahtijevanu čvrstoću i kvalitetu betona, važno je paziti na svaki detalj u njegovoj pripremi, počevši od same kvalitete ulaznih sastojaka i njihovo skladištenje. Prednosti betona u odnosu na druge materijale koji se koriste u građevinarstvu dovelo je do razvoja tehnologije njegove proizvodnje. Beton se može proizvoditi na gradilištu, ručno i u gradilišnim betonarama, te u specijaliziranim tvornicama betona. Postoje vertikalna i parterna shema proizvodnje betona u tvornicama, koje moraju biti opremljene svom potrebnom opremom i uređajima za proizvodnju betona. Također, beton mora proći kontrolu u laboratorijima kako bi se dokazala njegova sukladnost sa zahtjevima norme HRN EN 206-1. Transport betona dijeli se na vanjski transport od tvornice do gradilišta, koji započinje utovarom svježe betonske mješavine u transportno sredstvo, najčešće automješalica, do pražnjenja automješalice u betonsku crpku ili pretovarni silos, te time započinje unutarnji gradilišni transport betona prikladnim sredstvima, do mjesta ugradbe. Ugradnja betona obavlja se u prethodno pripremljene oplate ili kalupe, nakon čega slijedi zbijanje betona, najčešće vibriranje. Vibriranje se radi površinskim vibratorima, pervibratorima, oplatnim vibratorima ili vibrostolovima, ovisno o primjeni. Nakon toga slijedi završna obrada površine betona i njega betona. Njega betona je nužna za kvalitetno sazrijevanje betona, a sastoji se od polijevanja betona vodom, pokrivanjem mokrim krpama ili nekih drugih metoda.