Krš je specifičan krajolik uglavnom razvijen u karbonatnim stijenama, a podrazumijeva razvoj specifične podzemne morfologije i vodonosnika u podzemnim špiljama. Hrvatska spada u mediteransku zemlju s prostranim krškim područjima u planinskom i jadranskom dijelu državnog teritorija, ali je krš u Hrvatskoj pretežito vezan za geološke strukture Dinarida u čijoj građi prevladavaju karbonatne stijene. Jadransko vodno područje obuhvaća kopno Republike Hrvatske, uključujući otoke, s kojeg vode površinskim ili podzemnim putem otječu u Jadransko more te pripadajuće prijelazne i priobalne vode. Kopneni dio obuhvaća niz slivova jadranskih rijeka i površine kopna bez površinskog otjecanja. Temeljne značajke krških slivova su prostrane zone prikupljanja vode u planinskim područjima vrlo bogatim oborinama i vrlo složeni uvjeti izviranja na kontaktima okršenih vodopropusnih karbonatnih vodonosnika i vodonepropusnih klastičnih stijena, ili pod uspornim djelovanjem mora. Tokovi podzemne vode vezani su za pukotinske sustave, relativno su velike brzine podzemnih tokova i amplitude istjecanja krških izvora. U svrhu istraživanja podzemnih voda primijenjuju se razne metode istraživanja od kojih su najznačajnije trasiranje podzemnih tokova, hidrokemijske metode istraživanja, monitoring, izotopna istraživanja, geofizička istraživanja te metoda istražnog bušenja i ispitivanja u bušotinama. Kako se podzemne vode ponajprije iskorištavaju za javnu vodoopskrbu njihova se kakvoća uglavnom ocjenjuje prema pokazateljima definiranim Pravilnikom o parametrima sukladnosti i o metodama analize vode za ljudsku potrošnju.