Značajan tehnološki napredak u području pročišćavanja otpadnih voda predstavljaju tehnologije nove generacije kod kojih je umanjena potreba za korištenjem agresivnih i skupih kemijskih agensa i stvaranje sekundarnog otpada te kod kojih se koriste obnovljivi izvori energije. Jedni od najčešće korištenih procesa koji predstavljaju alternativu konvencionalnim metodama su napredni oksidacijski procesi bazirani na fotokemijskoj oksidaciji ili fotokatalizi uz umjetno UV ili Sunčevo zračenje. Fotokataliza je prepoznata kao zanimljiva alternativna tehnologija za pročišćavanje i voda i zraka te je kao takva uvrštena u popis najbolje raspoloživih tehnika (NRT) u poglavlju „Emerging Techniques“ referentnog dokumenta za provedbu IPPC direktive (Integrated Pollution, Prevention and Control - Objedinjeni uvjeti zaštite okoliša). Ono što fotokatalizu čini posebno privlačnom je mogućnost korištenja Sunca kao izvora potrebnog zračenja za inicijaciju katalitičkog ciklusa. U ovom radu prikazan je pregled kroz osnovne tipove i posebne izvedbe fotokatalitičkih reaktora. Na nekoliko primjera istaknute su karakteristike svakog pojedinog reaktora. Posebna pozornost usmjerena je na reaktore optimalne geometrije za provedbu solarne fotokatalize. Detaljno je prikazana metodologija razvoja matematičkih modela fotokatalitičke razgradnje onečišćivala. Na temelju prikupljenih eksperimentalnih podataka dobivenim u optimalnom reaktoru pločastog tipa (FPCR reaktor, eng. Flat-plate cascade reactor) i razvijenog modela istoga, procijenjene su stvarne konstante razgradnje ciljanih onečišćivala. Na kraju su predstavljeni rezultati matematičkog modeliranja i dimenzioniranje drugog optimalnog tipa reaktora: cijevnog reaktora s paraboličnim zrcalima (CPC reaktor, eng. Compound parabolic collector).