Život na Zemlji počeo je u vodi pa stoga nije iznenađujuće da je ona potrebna svim živim organizmima na našem Plavom planetu. Uloga vode je mnogoznačna, ona je najrasprostranjenija tvar u prirodi. Oko 75 % Zemljine površine prekriveno je vodom, a toliki je otprilike i udio vode u ljudskom tijelu. Njezin kemijski sastav je jednostavan i čini se kao da nema ništa jednostavnije od vode. No, promotri li se malo bolje sama voda, dolazi se do zaključka da se radi o doista posebnoj i jedinstvenoj tvari u cijelom svemiru koja je sve samo ne ‘obična’. Ta njezina neobičnost očituje se prije svega u doista velikom broju anomalija koje joj se pripisuju. Neka bi istraživanja mogla iz temelja promijeniti gledišta o vodi. Sve donedavno su tvrdnje o neobičnim svojstvima vode, poput teorije o memoriji vode, da voda pamti što je jednom u njoj bilo otopljeno, bile odbacivane kao pseudoznanstvene. Međutim, unatrag nekoliko godina neki vrlo ozbiljni znanstvenici, uz pomoć preciznih mjernih instrumenata i uz primjenu znanstvenih metoda, pristupili su istraživanju tih neobičnih svojstava vode. Memorija vode pamti bilo kakav utjecaj, pamti informacije o molekulama s kojima je došla u dodir. Razvojem ljudske zajednice, porastom broja stanovnika i njihovom koncentracijom u velikim gradovima došlo je do velikog onečišćenja vode. Na spoznajama koje iznosi teorija o memoriji vode svakako bi trebalo sagledati i temeljito preispitivati kako svaki postupak odašilje i dijeli informacije u različitim aspektima, budući da je voda nezaobilazan segment života.