Vodu, kao čovjekov najvažniji prirodni resurs, potrebno je u što većoj mjeri zaštiti upravo od samog čovjeka i njegovog utjecaja. Zbog svojih svojstava i mogućnosti „samopročišćavanja“ podzemna voda je vrlo značajan izvor pitke vode[1]. Da bi vodu mogli eksploatirati bez većih onečišćenja bitno se pridržavati zakona, pravila i propisa vezanih uz zaštitu podzemnih voda i zaštitu samog izvorišta. Osnova za zaštitu voda je dobro poznavanje geoloških i hidrogeoloških značajki priljevnog područja izvorišta koje je potrebno štititi. U ovom primjeru detaljno su razrađeni svi geološki i hidrogeološki elementi bitni za zaštitu jednog izvorišta od važnosti za vodoopskrbu okolnih naseljenih područja te je ukazano na činjenicu da prirodni uvjeti neki put mogu predstavljati problem za korištenje voda za potrebe vodoopskrbe zbog prirodno povišenog sadržaja štetnih sastojaka. Detaljno su opisani i tehnički zahvati provedeni s ciljem ispitivanja svojstava vodonosnika i mogućnosti eksploatacije podzemne vode. Izvorište „Kostel“ je smješteno u Krapinsko-zagorskoj županiji, na području vodonosnika s pukotinskom i pukotinsko-kavernoznom poroznošću. Problem korištenja izvorske vode koje ima u dovoljnoj količini za eksploataciju je povremeno visoka koncentracija željeza. Postoji prirodno povišen sadržaj sumporovodika (H2S) u podzemnoj vodi koji relativno brzo oksidira u sulfate u samoj bušotini tijekom crpljenja. Porijeklo sumporovodika se još mora detaljno istražiti. Može biti vezano za staru vulkansku aktivnost ili nazočnost organogenih sedimenata u kontaktu s podzemnom vodom.