Plastika je materijal čija je proizvodnja zbog širokog i raznolikog načina primjene, sve rasprostranjenija te zbog niske cijene i mogućnosti ponovnog iskorištavanja dostupna svima. Kao materijal postaje osnovna građevna jedinica sve većeg broja proizvoda. Najočitiji oblik onečišćenja povezan s plastičnom ambalažom je odlaganje plastike na odlagališta otpada. Industrije za proizvodnju plastike u naglom su porastu. Plastika predstavlja i veliki teret za okoliš zbog svog kemijskog sastava. U sklopu tih postrojenja u većini slučajeva zbog ekonomske isplativosti nalazi se i linija za tisak na foliju u kojem se koriste bojila i otapala. Zbog bojila i otapala u tehnološkom procesu fleksografije postoji mogućnost neželjenih emisija i hlapljivih organskih spojeva u zrak jer nastaju pare organskih otapala koje se razvijaju u postupcima nanošenja bojila i sušenja folije te se izbacuju u okoliš kroz ispuste. Većina tih toksičnih plinova nastalih zbog plastične ambalaže završava u zraku, a plastična industrija uz odlagališta otpada uvelike pridonosi tom negativnom utjecaju. Emisije u zrak koje nastaju u postrojenjima koje se bave sakupljanjem, skladištenjem, razvrstavanjem i oporabom ambalaže od plastike nikako ne treba zanemariti. Primjenjivane tehnologije i tehnike, koje su trenutačno dostupne, pokazuju dobre rezultate kojima se mogu zadovoljiti propisi i vrijednosti graničnih emisija te postići pozitivni utjecaji na okoliš.