Izvor Gradole je najveći zahvaćeni krški izvor u Istri. Metode procjena prirodne ranjivosti, koje se sve više koriste u zaštiti podzemnih voda krških vodonosnika, nastoje proučavanjem prirodnih karakteristika vodonosne sredine izdvojiti one dijelove sliva koji su ranjiviji na moguće onečišćenje koje prijeti podzemnoj vodi. U ovom radu procijenjena je ranjivost sliva izvora Gradole primjenom metode SINTACS. SINTACS procjenjuje ranjivost pomoću sedam parametara: S1 - dubina do podzemne vode, I – utjecaj efektivne infiltracije, N – razrjeđenje u nezasićenoj zoni vodonosnika, T – razrjeđenje u naslagama tla, A – hidrogeološke karakteristike vodonosnika, C – hidraulička vodljivosti vodonosnika i S2 – hidrološka uloga nagiba terena. Parametri se zajedno s pripadajućim težinskim koeficijentima kombiniraju u formulu za izračun indeksa ranjivosti. Konačni rezultat ove analize je karta prirodne ranjivosti na kojoj se različitim bojama prikazuje stupanj ranjivosti vodonosnika. Procjenom ranjivosti pomoću SINTACS metode u slivu izvora Gradole izdvojeno je šest klasa ranjivosti. Najviše su istaknuta područje ponora Čiže koje je ocjenjenom klasom ekstremne ranjivosti (budući da tamo nema nikakvog zaštitnog pokrova, a ima stalnu podzemnu vodnu vezu s izvorom Gradole) i oko ponora u Tinjanskoj dragi, gdje je zahvaljujući slabopropusnim naslagama terra rosse ranjivost ocijenjena stupanj niže, kao vrlo visoka. Područje u neposrednoj blizini izvora Gradole ocijenjeno je kao visoko ranjivo, a ostatak sliva se nalazi u klasi vrlo visoke i visoke ranjivosti jer je građen od dobro do srednje propusnih stijena. Jedino se sjeveroistočni dio sliva nalazi u niskoj i vrlo niskoj klasi ranjivosti jer ga izgrađuje nepropusni fliš. Ovakvi rezultati u velikoj se mjeri poklapaju s trenutno određenim zonama sanitarne zaštite izvora Gradole, stoga se metoda SINTACS pokazala kao korisni dodatni alat kod definiranja zona sanitarne zaštite izvorišta u kršu.