Projekt ACT je započeo potragom za mogućnostima primjene kalcinirane gline kao alternativnog mineralnog dodatka u cementu. Zbog nedostatka i visoke cijene tradicionalnih mineralnih dodataka cementu, istraživanje je usmjereno na prikupljanje i karakterizaciju različitih materijala, uključujući gline s niskim udjelom kaolina, s područja Hrvatske i okolne regije. Nakon opsežnih ispitivanja i pripreme, projektirano je šest različitih mješavina mortova visokih uporabnih svojstava, koji sadrže kalciniranu glinu s manjim udjelom kaolina, leteći pepeo i vapnenac. Rezultati su pokazali da su sve mješavine, čak i one s izrazito niskim udjelom kaolina, prikladne za primjenu u cementnim kompozitima visokih uporabnih svojstava. Na temeljima ovih uspješnih rezultata, započeta je sljedeća faza istraživanja, usmjerena na projektiranje betonskih mješavina visokih uporabnih svojstava s minimalnim utjecajem na okoliš. Sastav betonskih mješavina korištenih u izgradnji Pelješkog mosta je modificiran kako bi se značajno smanjio sadržaj cementa, zamjenom letećim pepelom i vapnencem ili kalciniranom glinom i vapnencem. Za petnaest različitih mješavina ispitana je obradljivost, mehanička stabilnost i otpornost na prodor klorida. Rezultati su pokazali da je smanjenje udjela cementa imalo značajan utjecaj na trajnost i uporabni vijek, a modificirane mješavine dostigle su sličan ili viši indeks održivosti, s nižim količinama cementa. U trećoj i četvrtoj fazi, istraživanje je usmjereno na utjecaj udjela kaolina na trajnost veziva na bazi kalcinirane gline i vapnenca (engl. Limestone Calcined Clay Cement - LC3), osobito kada je sadržaj kaolina manji od 40%. Korištene su dvije gline s različitim udjelom kaolina, a glina sa srednjim udjelom kaolina pokazala je bolja trajnosna svojstva, u pogledu otpornosti na prodor klorida. Utvrđeno je da je glina s niskim udjelom kaolina pogodna za pripremu LC3 veziva u umjerenim uvjetima izloženosti. Istraživanjem je istaknuta važnost udjela kaolina u sastava gline i predložena je uporaba glina niske kvalitete u područjima gdje visoko kvalitetna glina nije dostupna. Pored navedenog, četvrta faza imala je za cilj analizu efektivnog koeficijenta difuzije glina niske kvalitete i njegovog utjecaja na strukturu pora, vezivanje klorida, provodljivost materijala/provodljivost otopine u porama. Rezultati su pokazali da niskokvalitetne gline imaju manju provodljivost od Portland cementa, što rezultira većom otpornosti na prodor klorida. Osim toga, struktura pora i sposobnost vezivanja klorida imali su sličan utjecaj u LC3 vezivima s glinama niže kvalitete i u Portland cementu. Na kraju, količina manjih kapilarnih pora (< 5 nm) bila je usko povezana s koeficijentima difuzije u svim mješavinama, što ukazuje na važnost strukture pora pri određivanju učinkovitosti glina u cementnim kompozitima. Disertacija pokazuje da se gline niske kvalitete mogu primjenjivati u cementnim kompozitima kako bi se smanjio negativni utjecaj na okoliš i postigla slična ili bolja mehanička i trajnosna svojstva. Razumijevanjem utjecaja različitih parametara, kao što su sadržaj kaolina, struktura pora i sposobnost vezivanja klorida, primjena niskokvalitetnih glina u LC3 sustavima može biti optimizirana za različite uvjete izloženosti. Smanjenjem udjela cementa i korištenjem alternativnih mineralnih dodataka, kao što su leteći pepeo i kalcinirana glina, moguće je značajno smanjiti ugljični otisak sastava betonske mješavine, bez ugrožavanja trajnosnih svojstava i uporabnog vijeka betonskih konstrukcija. Ovi rezultati istraživanja pridonose razvoju održivih i ekološki prihvatljivih građevinskih praksi.