Korištenje drva kao materijala u građevinarstvu jedna je od temeljnih strategija održivog razvoja. Osim što dugoročno skladište apsorbirani ugljikov dioksid, drvene konstrukcije imaju prednost brze i jednostavne predgotovljene gradnje, ponovne uporabe i potpunog recikliranja. Danas, lamelirani drveni elementi zasnovani su na lijepljenju ili korištenju metalnih spajala. Ljepila, kao i metal, ograničavaju trajnost i požarnu otpornost drva, onemogućavaju potpuno rastavljanje i recikliranje konstrukcije te ostavljaju snažan ugljični otisak. Razvoj drvne tehnologije rezultirao je novim, potpuno održivih tehnikama lameliranja dasaka. Za razliku od standardiziranih metoda, uporaba trnova od densificiranog drva, kao i zavarenih trnova od tvrdog drva, omogućava proizvodnju visokokvalitetnih elemenata, a da se pri tom ne koriste adhezivi ili metalna spajala. Kod densifikacije drva, osnovni materijal postiže bolja materijalna svojstva primjenom privremenog povećanja tlaka, čime se trajno zgušnjava praznina između staničnog materijala. Kod zavarenih drvenih trnova, visokofrekventno trljanje dviju površina uzrokuju trenje i toplinu koji omekšavaju, a zatim vezuju lignin, mehanički spajajući stanični materijal. Ove tehnike imaju potencijal za primjenu ne samo na lamelirane linijske, već i na križno-lamelirane plošne element, koji su ključni za izgradnju više-etažnih građevina. Suradnjom domaćih i međunarodnih istraživača kroz laboratorijska ispitivanja, numeričke analize i procjenu životnog ciklusa, istražile bi se karakteristike drvenih elemenata lameliranih na potpuno ekološki način. Konačni rezultat bili bi točno definirani principi oblikovanja, kao i matematički izrazi za proračun mehaničke otpornosti i stabilnosti te uporabivosti ovakvog tipa elemenata. Ujedno, istraživanje bi rezultiralo osnovama za proizvodnju potpuno održivih građevinskih elemenata čije daljnje usavršavanje i proizvodnju, zbog prihvatljivih cijena ulaganja, u znatnoj mjeri mogu ostvariti i domaće tvrtke.