Plošni tisak, čiji je glavni predstavnik ofsetni tisak, jedna je od najzahtjevnijih tehnika otiskivanja, koja se temelji na suprotnim fizikalno-kemijskim svojstvima tiskovnih i slobodnih površina. Na kvalitetu otiskivanja značajno utječe mnogo parametara, no među njima se vrlo često ističe pravilan odnos boja-voda. Da bi se postigla ravnoteža, otopina za vlaženje se u određenoj količini miješa s bojilom. Cilj ovog rada je definirati ovisnost prijenosa bojila na tiskovnu podlogu o količini otopine za vlaženje u bojilu. U tu svrhu izrađeni su otisci na različite papirne podloge (pisaći, ofsetni i tonirani papir) koristeći otopine za vlaženje različitih kemijskih sastava (alkoholna i bezalkoholna otopina za vlaženje), s različitim udjelima u bojilu (bez otopine, s 0,1 cm3 i 0,2 cm3 otopine u bojilu) uz nepromijenjene uvjete otiskivanja. Na pripremljenim uzorcima provedena su denzitometrijska i spektrofotometrijska mjerenja. Rezultati istraživanja su pokazali da dodatak otopine za vlaženje utječe na denzitometrijsku vrijednost otiska, a utjecaj je značajniji uz korištenje bezalkoholne otopine za vlaženje. Spektrofotometrijska mjerenja, te izračun kolorimetrijskih razlika su pokazali da su značajna odstupanja (ΔE > 5) postignuta samo uz korištenje bezalkoholne otopine za vlaženje na pisaćem papiru. Na pisaćem papiru je primijećeno najveće odstupanje u reprodukciji boje uz dodatak otopine za vlaženje. Suprotno od pisaćeg papira, na ofsetnom papiru i toniranom papiru su kolorimetrijske razlike manje kad se koristi bezalkoholna otopina za vlaženje. Ovo istraživanje je pokazalo da količina otopine za vlaženje utječe na prijenos bojila na tiskovnu podlogu, no količina otopine u istraživanom rasponu nema značajan utjecaj.