Boja nekog tijela može potjecati od svjetlosti koju ono samo emitira ili od svjetlosti koju reflektira odnosno propušta. Svjetlo je elektromagnetsko zračenje koje se opaža vidnim osjetnim sustavom. To je energija zračenja, nastala atomskim promjenama u fizikalnoj strukturi materije, koja se prostire od svog izvora u svim smjerovima i širi u obliku valova. Broj boja i njihovih nijansi u prirodi je neizmjeran, budući da veoma mala promjena valne dužine stvara novu i drukčiju boju. Da bismo pojasnili pojmove zasićenost i svjetlina, boje ćemo podjelitu u dvije skupine, kromatske i akromatske. Neke od kromatskih boja tamnije su ili svjetlije od drugih pa ćemo uspoređivat njihovu svjetlinu i zasićenost. Boje također možemo podjeliti na primarne, sekundarne te tercijarne, od kojih smo tercijarne boje malo pobliže prikazali skalom boja te njihovim brojčanim vrijednostima. Boje snažno utječu jedna na drugu, tako da ne postoje lijepe ili ružne boje, one ovise o okolini, o susjednoj boji, o pozadini na kojoj se nalazi ili o podlozi na koju je stavljena. Tako dizajneri sučelja koriste neke „zakone“ kao što su: tople boje dijeluju bliže,svjetle boje se više ističu a zasićenije boje su uočljivije; i time nam dirigira di ćemo prvo pogledati odnosno što se na ekranu monitora ističe.