Da bi razumijeli proces reprodukcije boja, prvo je potrebno znati nešto o boji kao fenomenu. Boja nije svojstvo fizičkog svijeta nego psihički doživljaj potaknut fizičkim uzrokom (stimulusom) i ovisi o fiziološkom procesu u našem mozgu i o različitim psihološkim faktorima. Da je boja zaista psihofizički doživljaj, dokazuje činjenica da isti fizički podražaj, odnosno ista valna dujina svjetla koja karakterizira boju, kod različitih ljudi izaziva različite doživljaje boja. Uvid u proces percepcije boja može se postići pregledom individulanih elemenata koji opisuju svaku boju, te načina na koji oni međusobno djeluju. Izvor svjetla, uzorak i promatrač su tri osnove za percepciju boje, od kojih promatrač ima najveća odstupanja. Ne da samo određeni postotak populacije ima deformacije u percipiranju boja, već i osobe s normalnim osjetom boja pate od određenih promjena u percepciji, koje su posljedica i godina i naprezanja vida. Proces percipiranja kod ljudi je vrlo kompleksan i još uvijek nije potpuno shvaćen. Kroz godine su se razvile brojne teorije o viđenju boja, koje sežu od onih jednostavnih do kompleksnijih. Mnoge znanosti o boji su bazirane na konceptu standardnog promatrača, što je korisna bilješka, ali se mora razumjeti da prava percepcija boja između pojedinaca znatno varira. Mnoge deformacije u percipiranju boja koje se javljaju kod pojedinaca su većinom urođene, a te abnormalnosti su rezultat odsutnosti jedne vrste receptora, točnije čunjića. U grafičkoj tehnologiji vrlo je važno imati dobru percepciju boja jer one čine osnovu predmeta rada. Normalno viđenje boja je od izuzetne važnosti kada se ocjenjuje kvaliteta kolor reprodukcije ili fotografije. Unatoč svemu, treba imati na umu da se i kod osoba s pravilnim osjetom boja mogu pojaviti određena odstupanja od prosjeka koja su neizbježna s godinama ili su posljedica nekih prirodnih varijacija kod pojedinaca.