U ovom radu govorit će se o novom obliku tekstualnog izražaja – kinetičkoj tipografiji. Za početak će se reći nešto o njenim izvorima i razvoju kroz zadnju polovicu dvadesetog stoljeća te njenoj važnosti, komunikacijskom utjecaju koji ima na čitatelja i primjeni koja je raznolika i koja svakim danom sve više i više raste. Glavnina rada je posvećena važnim elementima kinetičke tipografije putem kojih se ona može lakše shvatiti i koji mogu otvoriti put daljnjem istraživanju. U ovom dijelu rada obradit će se poglavlja pod nazivom tipografija, prostor i vrijeme u kojima se objašnjava sinergija tipografije dizajna i filmske industrije. Tu su objašnjeni i dani primjeri osnovnih manipulacija tipografijom koji se često koriste u animaciji u svrhu stvaranja dojma pokreta i izazivanja željene reakcije. Obrađene su tradicionalne formalne karakteristike tipografije kao što su veličina, razmak ili debljina, ali i pojmovi kao što su okvir, pokret i sekvenca na kojima se već desetljećima bazira animacija i filmska industrija. Sukladno prednostima kinetičke tipografije spomenuti će se i njene mane i ograničenja koja ne predstavljaju ništa drugo nego pomoć u izradi ovakve vrste tipografije. Kako bi mogli izraditi ovakvu vrstu pokretne tipografije potrebni su nam i određeni alati. Tako se u ovom radu spominje i način izrade kinetičke tipografije te je opisan program koji se najčešće koristi u tu svrhu. Tu je opisan izgled sučelja i neki osnovni načini započinjanja tipografske animacije.