Digitalni tisak obilježavaju sustavi koji rade uz pomoć računala koja su direktno spojena sa tiskarskim strojem. Standardnim grafičkim aplikacijama stranice se u računalu prevode u digitalizirani oblik “PostScript”. RIP uređaji (Raster Image Procesor) prihvaćaju takav oblik pri čemu sliku pretvaraju u rastriranu površinu izdvojenu u 4 osnovna izvadka (cijan, magenta, žuta i crna). Kao takvu koristi za izradu (osvjetljavanje) tiskovne forme. Tiskarska proizvodnja organizirana na ovakav način poznata je pod nazivima: Computer to Plate, Computer to Press, Computer to Print. Digitalni tisak je sinonim za takozvane Computer to Print i Computer to Press tehnologije. U skupinu Computer to Print ubrajamo i NIP (Non Impact Printing) tehnike otiskivanja. NIP otiskivanje karakterizira mala sila pritiska u zoni otiskivanja. Tiskovna forma je virtualna i za vrijeme otiskivanja nalazi se u neznatnom ili nikakvom međusobnom kontaktu sa tiskovnom podlogom. Virtualna NIP tiskovna forma uglavnom sadrži slobodne površine i tiskovne elemente koji se međusobno razlikuju po energetskom potencijalu. Nanos bojila je uvijek suprotnog energetskog potencijala od tiskovnih elemenata pri čemu u procesu postaju vizualno vidljivi i spremni za otiskivanje. Danas najprimjenjivaniji predstavnici Digitalnog tiska su: Bezvodni offset tisak, Elektrofotografija, Magnetografija, Ionografija. Termografija i Ink Jet su također predstavnici digitalnog tiska ali oni nemaju tiskovnu formu. U ovom diplomskom radu analizirat će se samo faza razvijanja u procesu elektrofotografskog tiska. Pritom će se promatrati njen utjecaj na stvaranje najsitnijih rasterskih elemenata (rasterskih točkica). Planira se otiskivati na elektrofotografskom stroju koji koristi tekuće bojilo “ElectroInk”. Ono zbog svojih svojstava zahtjeva složen sistem za razvijanje (razvijački bubanj, povratni valjci i squeegee valjak). Kako pojedina komponeneta utječe na višetonsku reprodukciju biti će pobliže analizirano metodom slikovne analize (Personal IAS).