Portret je dominantan u svim umjetnostima od prvih umjetničkih početaka pa do danas, kako u likovnoj kulturi tako i u fotografiji. Dobar je portret onaj koji karakterizira određenu osobu. Za razliku od modela zrele dobi, dječje je lice nešto posebno. Djeca ne prikrivaju osjećaje. Na dječjem se licu jasno može razabrati gotovo svaka emocija – od razočaranja, zbunjenosti i ljutnje do iznenađenja, sreće i zaigranosti, te je u ovom radu objašnjen portret upravo kroz dječje lice. Za razliku od klasičnoga portreta i modela, fotografiranje djece zahtijeva poseban pristup. Ovaj diplomski rad sastoji se od šest cjelina koje dijele portretnu fotografiju kako prema starosti djeteta, tako i prema tipu fotografije, načinu izvedbe fotografije, te položaju tijela modela prema fotoaparatu kao i osnovu kompozicije, odabir objektiva najboljih za portrete i odgovarajuću rasvjetu. Specifičnost teme Diplomskog rada rezultira i navedenom strukturom rada što je uzrok da teoretski i praktični dio tj. autorske fotografije čine nerazdvojnu cjelinu, odnosno da su autorske fotografije inkorporirane u navedenih šest cjelina.