Kamera opskura ureĊaj je koji nema leću, a ĉiji objektiv ĉini obiĉna rupica koja propušta svjetlost i projekcijom stvara obrnutu sliku. Tijelo kamere mora biti svjetlonepropusno, a moţe biti napravljeno na bezbroj naĉina i od bezbroj materijala. Za razliku od fotoaparata s lećom kamera opskura ima neograniĉenu širinu kuta snimanja i kontinuiranu dubinsku oštrinu od nule do beskonaĉnosti. Svi detalji motiva jednake su oštrine bez obzira na udaljenost motiva od kamere ili zaslona od rupice; iako je ta oštrina manja nego kod klasiĉnih fotoaparata (kamerom opskurom dobivaju se mekanije slike). Još u 4. stoljeću prije Krista, Grci pišu o pojavama osnovne kamere opskure u prirodi i svugdje oko nas, a upotreba kamere opskure ostaje sve do danas. Proces izrade i raĉunanje potrebnih parametara (promjer rupice, ekspozicija...) opisani su u ovom radu. Priroda kamere opskure je neprecizna tako da unatoĉ matematici koja se nalazi iza svega, svaka kamera opskura prolazi proces kalibracije metodom pokušaja i pogreški. Za razliku od moderne fotografije gdje je uglavnom naglasak na rezultatima, kod korištenja kamere opskure naglasak je na samom procesu – zadovoljstvo izraĊivanja kamere opskure, zadovoljstvo planiranja kompozicije i zadovoljstvo izrade slike jednostavnim ureĊajem.