Cijanotipija je fotografski proces u kojemu se kao rezultat dobiva slika „Prussian“ plave boje. Fotoosjetljiva emulzija sastoji se od amonijeva željezo citrata i kalijeva željezo cijanida, koji nakon reakcije sa svjetlošću mijenjaju svoja kemijska svojstva, te nakon ispiranja poprimaju karakterističnu plavu boju. Kao podloga za ovaj proces najčešće se koriste akvarel papiri, no otisak je moguće dobiti i na tekstilu, drvetu i drugim materijalima. Osvjetljavanje se vrši kroz folije s otisnutim negativima ili pomoću raznih objekata koji služe kao motivi za dobivanje fotograma. Nakon premazivanja, nije potrebno sušiti materijal, moguće je napraviti i slike metodom mokre cijanotipije, gdje se predložak izlaže na neosušenom materijalu te se dobivaju razne nijanse plave do zeleno-žute. U slučaju da plava boja nije zadovoljavajuća, moguće je tonirati otisak kako bi se dobile druge nijanse i boje. Najprije se vrši toniranje sodom-bikarbonom, koja uklanja plavu boju i otisak postaje žut. Moguće je otisak ostaviti na tomu, no toniranje se može nastaviti i raznim smjesama poput kave, zelenog ili crnog čaja, crnog vina i sličnih tekućina koje se mogu pronaći čak i u kuhinji. Cijanotipija je imala široku uporabu do sredine 20. Stoljeća, no danas se većinski koristi u umjetničke svrhe.