U posljednje vrijeme, sveopćom implementacijom računala i laserske tehnologije, omogućen je razvoj digitalnog tiska, koji je pogodan zbog tiska na zahtjev (Print on demand). Pomoću digitalnog tiska omogućena je proizvodnja grafičkih proizvoda koji do tada nisu bili ekonomski isplativi. Takvi strojevi nude mogućnosti personalizacije, kratku strojnu pripremu i razumnu cijenu otiska, izbjegavajući standardne master tiskovne forme i filmove. Digitalni tisak je realnost i to ponajviše zbog informacija koje su u digitalnom obliku. Kao takve mogu se lako modificirati i ponovo otiskivati. Konvencionalne tehnike tiska su ponajviše namijenjene otiskivanju većih naklada, dok su za tisak manjih naklada su neisplative. Digitalni tisak se razvija u dva smjera: Computer to Press i Computer to Print. Computer to Press tehnologiju karakterizira izrada standardne forme u samom tiskarskom stroju, nakon čega slijedi otiskivanje uvijek istog motiva, dok Computer to Print tehnologija je bazirana na latentnoj tiskovnoj formi koja se poslije svakog otiskivanja ponovo izrađuje. Computer to Print tehnologije karakterizira i vrlo mala sila pritiska u zoni dodira tiskovne podloge i tiskovne forme te takve tehnike otiskivanja nazivamo i NIP (Non Impact Printing) tehnike otiskivanja. NIP tehnike otiskivanja svakodnevno se razvijaju, a ipak se najviše investira u strojeve koji rade principom elektrofotografije ili Ink Jeta. Cilj ovog rada je utvrditi kako se reproduciraju osnovne procesne boje u elektrofotografiji koja primjenjuje tekući toner. Pritom je korištena mogućnost regulacije nanosa bojila na otisku, a pritom je analizirana kvaliteta prihvaćana boje nastale jednostrukim, dvostrukim i trostrukim otiskivanjem iste boje jedna na drugu. Studijom rezultata vidjeti će se da li se ekstremnim nanosima boje, povećava kvaliteta otiska. Odnosno koji problemi proizlaze iz toga, tj. procesa. Također će se sagledati utjecaj višestrukog otiskivanja na gustoću obojenja otiska, prirasta RTV-a i volumen kolornog gamuta reprodukcije.