| Abstract | Ovaj diplomski rad je zbirka od deset primjera anatomski rascjepkanih na atomarne elemente koji pokazuju njihov genetski kod i otkrivaju putanju svih utjecaja i inspiracija koji su povezani tim istim grafičkim genotipom. Odabrani primjeri nisu nužno nagrađivana djela grafičke umjetnosti. To su kreativno kompaktna djela koja u sebi sadrže elemente koji nose poruku koju treba istražiti. Među njima se nalaze i komplicirana i jednostavna rješenja koja su analizirana, definirana i dešifrirana. Svaka dešifrirana karakteristika je povezana sa potencijalnim utjecajima i inspiracijama iz prošlosti koja si svijesno ili ne prethodila navedenom rješenju.
Dijele li dizajneri svoje utjecaje ili priznaju svoje ‘’posudbe’’? U svakom slučaju zaključak ostaje na nama, koji u ovom slučaju, preuzimamo ulogu kritičara, a ne dizajnera. Iako većina dizajnera često ni ne zna što je prethodilo njihovom dizajnu, ideje i slike kao čestice cirkuliraju zrakom i nejednom nađu neki zajednički smisao koje uđe u naš respiratorni sustav i stvori se ideja. Upravo sada mi, kritičari, pronalazimo svaku česticu pojedinačno, definiramo je i određujemo joj vremensku liniju koja će poput krvotoka povezati sve dijelove ljudskog tijela, odnosno grafičko rješenje. Čitava ova masa čestica, elemenata odnosno informacija dokazuje da je svaki grafički dizajn, iako se ponekad i ne vidi na prvi pogled, suma logičkih, nelogičkih i nadasve inspirirajućih dijelova. |
| Abstract (english) | This thesis is a colection of ten examples anatomically disassembled on atomic elements which show their genetic code and revaeal array of all influenses and inspirations connected with equal graphic genotype. Chosen examples are not necessary awarded pieces of graphic art. They are creatively compact solutions which contain elements that carry a message to be investigated . Among them are complicated and simple solutions which are analised, defined and decoded.
Further more , every decoded message is connected with potential influences and inspirations from the past which have conceusly or not anteceded the design solution.
Do designers share their influences or admit their ‘‘borrowings’’? Whatever happens, the conclusion remains on our judgement, which in this case, takes over the rolle of a chritic, not the designer. Eventhough most designers often don’t have a clue what anteceded their design, ideas and images circulate the air and suddenly make a sence that puts them together, enters our respiratory system and create and idea. Than we, the critics, find each seperate particle, define it and give her a time line which will like a blood circulation connect all parts of human body, or the graphic solution on matter. This whole mass of particles, elements or informations prove that each grafphic design, eventhough it can’t be seen on the first glance, sum of logical or not, but above all inspiring fractions. |
