Ovim radom dotaknut ću temu ljudskih grijeha, vječnih, vječitih bludnosti kojima se okružujemo i sukobljavamo kroz tehnike originalne grafike. Da bi pobliže uspio objasniti navedeno odlučio sam koristiti tehnike aquatinte i bakropisa. Ukratko ću se dotaknuti samih tehnika, povijesti grafike te krajnje i važnije izvedbe teme. Aquatintom bih htio odvući pažnju od grubih kontroliranih linija i granica unutar nas samih, pošto i ona sama kao tehnika više prikazuje plohe i nijanse, recimo neki pozadinski pogled, udaljen, a opet prisutan, tako i mi sami često gledamo površno na svijet i zbivanja oko nas. S druge strane, bakropisnim linijama bih htio približiti te crte važnosti koje uokviruju naš odgoj i često zatvoren pogled na stvarnost. Za odabranu ću temu izradit tri rada. Radovi, ne bitno redoslijedom, odnose se na pitanje grijeha i konzervativnosti današnjeg društva i okoline u kojoj se nalazimo. Najčešće i najveće pitanje jest krajnost do koje idemo, ili želimo ići te kada taj put zapravo postaje loš i iskrivljen, zbunjen zbog sukoba stvarnosti i mašte kojom smo vođeni. Želio bih prikazati da nije uvijek sve crno ili bijelo, već da u svakome postoji neki ton koji možemo otkriti samo kroz razumijevanje i poštovanje. S obzirom na trenutno stanje u svijetu zbog pandemije COVID-19 navedene radove i tehnike izvest ću laviranim tušem (dojam aquatinte) te pero-crtežom (bakropis), tako da ću ukratko objasniti i te tehnike izrade skica i sam postupak izrade te realizacije ideje.