Od svojih početaka ljudi su promatrali svijet oko sebe i imali potrebu zabilježiti ga ili reproducirati trajno i što je vjernije moguće. Željeli su trajno zapisati trenutak iz stvarnosti, ispisati slikom svoju priču. Na koji se način slika može stvoriti sama i zadržati na nekom materijalu bila je misao vodilja povijesti razvitka fotografije do današnjeg dana. Današnji život nezamisliv je bez fotografije. Fotografija je jednostavno ušla u sva područja ljudskog života. U suvremenom društvu, fotografija kao medij ima značajan utjecaj u svim sferama ljudske djelatnosti. Trajna slika stvarnosti do koje je danas moguće doći brzinskim pritiskom na gumb digitalnih fotoaparata ili mobitela nekada je bila nezamisliva. Prije dvije tisuće godina ljudi su koristili kamenje i palice kako bi pripovijedali priče na zidovima pećine. Danas, postoji širi spektar medija za stvaranje priča. Fotografija je samo jedno od sredstava za pripovijedanje. Predmet ovoga rada je „Život hercegovačkog sela u crno-bijelom foto eseju“. Foto eseji su ustvari novo oživljena forma vizualnog izražavanja i sve je popularnija u fotografskoj umjetnosti i u uopće umjetničkom izražavanju. Jednostavnim riječima, to je pričanje priče fotografijama, ali na drugi poseban način.