Kroz povijest su različite kulture koristile upravo ljudsko tijelo kao medij za izražavanje umjetnosti, a upravo ono što je uzbudljivo je činjenica da je platno živo, da se kreće, diše i pleše. Korištenje vlastitog tijela najstariji je ljudski način likovnog izražavanja te je služio i u praktične i duhovne svrhe. Od kamuflaže i imitacije u lovu, simboličnih oslika kojima se izražavala pripadnost skupini ili plemenu, ukrašavanja i naglašavanja spolnosti i privlačnosti do motiva i boja koje su simbolizirale duhovni svijet. Umjetnost bodypaintinga čine radovi umjetnika koji svoje tijelo ili tijelo druge osobe izravno upotrebljavaju kao objekt umjetničkog rada; pritom u biološkom, psihološkom, fiziološkom i socijalnom kontekstu ljudsko tijelo postaje sredstvo, materijal i nosilac izražavanja ideja i namjera umjetnika. Tijelo umjetnika ili sudionika u realizaciji bodypaintinga isključivi je nositelj događaja. Umjetnici bodypaintinga izražavaju se performansom, zatim fotografijom i fotografskim serijama, video uradcima i filmovima kojima su često bilježili svoje performanse i akcije. Fotografiranjem tijela bojom pretvorenog u umjetničko djelo pokušava se sačuvati taj jedinstveni rad prije nego voda ispere sve tragove njegovog postojanja.