U ovom diplomskom radu istražuje se problem reprodukcije otiskivanja UV sušeće tiskarske boje na polivinilkloridnu tiskovnu podlogu u tehnici otiskivanja principom litografskog bezvodnog ofseta. Riječ je o otiskivanju na neupojnu tiskovne podlogu koja teže prihvaća tiskarsku boju te zbog toga ostvaruje manje nanose (obojenje na otisku) u odnosu na papir. Polivinilklorid je amorfni termoplastični materijal koji se lako obrađuje i pogodan je za izradu debljih grafičkih proizvoda. Tiskarske boje za otiskivanje na PVC-u suše ili UV zračenjem ili isparavanjem. Tako se samo mala količina tiskarske boje zadržava na podlozi u obliku tankog filma. UV sušeća bojila ne sadrže lakohlapljiva otapala te suše instantno fotokemijskim procesom polimerizacije. Kod PVC podloga, sušenje aktivira djelovanjem većeg brojem UV lampi. U ovom radu ispitano je djelovanje jednog i tri UV svjetlosna izvora te njihov učinak na promjenu CMYK tonskih vrijednosti. Na temelju konstruiranih krivulja reprodukcije ustanoviti će se postavke koje najmanje odstupaju u odnosu na FOGRA PSO standard, te vrijednosti korekcije za njihovo usklađivanje tako da će se analizirati kolorimetrijsko određivanje devijacije tonova. Ispitano je djelovanje topline na PVC otisak kako bi se utvrdilo moguće povećanje debljine već otisnutih materijala (tajenjem više slojeva u jedan). Drugi cilj je sagledati mogući učinak indirektnog hlađenja tiskovne forme na višetonsku reprodukciju. Njihova komparacija je izvršena u odnosu na probni otisak na papiru. Na temelju toga definirati će se kompenzacijske vrijednosti koje će dovesti do boljeg PVC otiska s ciljem utvrđivanja optimuma za tisak kolornih reprodukciju na PVC proizvodima. Kolorimetrijski gledano, ovisno o eksperimentalnim postavkama stroja, javljaju se oku vidljive kolorne promjene. Najmanje su one izražene kod magenta separacije (ΔEsr=6,67), a najveće kod cijan separacije (ΔEsr=9,6).