Najiskorišteniji izvor sirovine za proizvodnju papira u svijetu je drvo. Različite vrste crnogoričnog i bjelogoričnog drva osnovni su izvor primarnih celuloznih vlakanaca. Činjenica da je za izradu jedne tone papira potrebno oko dvije tone drva podigla je globalnu svijest o rizicima eksploatacija šuma te je pridodana važnost novom izvoru sirovine, starom papiru. Iako se recikliranjem starog papira količina drvne sirovine u papirnoj industriji može znatno smanjiti, stari papir je sirovina koja se može reciklirati do sedam puta nakon čega celulozna vlakna postaju prekratka i neuporabljiva. Stoga se danas sve više okreće alternativnim izvorima celuloznih vlakanaca. U mnogim zemljama s ratarskom proizvodnjom slama se kao nusprodukt proizvodnje žitarica nametnula kao potencijalna lignocelulozna sirovina. Cilj ovog završnog rada je procjena uporabljivosti pulpe slame žitarica za proizvodnju papira kao tiskovne podloge na temelju kemijske stabilnosti jednobojnih inkjet otisaka. U tu svrrhu na Rapid Köthen uređaju za automatsku izradu laboratorijskih listova formirane su tiskovne podloge na način da se pulpa dobivena iz slame pšenice, ječma i pšenoraži miješala s pulpom recikliranih drvnih vlakanaca u različitim masenim omjerima. Otiskivanje laboratorijski formiranih tiskovnih podloga načinjeno je digitalnom tehnikom tiska UV inkjet u punom tonu cijan, magentom, žutom i crnom bojom. U svrhu ispitivanja utjecaja pulpe slame u tiskovnim podlogama na kemijsku stabilnost otisaka, otisnuti uzorci izloženi su djelovanju različitih anorganskih i organskih kiselina pod uvijetima definiranim u internacionalnom standardu ISO 2836:2004. Određivanjem spektrofotometrijskih vrijednosti obojenja netretiranog i određenom kiselinom tretiranog otiska izračunata je Euklidska razlika obojenja na temelju koje je definirana stabilnost obojenja odnosno stupanj narušenosti kvalitete otiska.