Mikrointerakcije su posebna vrsta interakcija s nekim proizvodom čiji je cilj ostvariti jedan određeni zadatak. Svaka mikrointerakcija definirana je s četiri parametra: okidanje, pravila izvedbe, povratna informacija te petlja i način izvedbe. Većina interakcija podrazumijeva da korisnik mora napraviti prvi korak, tj. aktivirati mikrointerakciju, nakon čega dolazi do automatiziranog procesa izvedbe, koji rezultira povratnom informacijom kako bi korisnik znao što se događa na sustavu s kojim vrši interakciju. Posljednji korak su petlje i moduli, odnosno način na koji će se mikrointerakcija ponašati nakon davanja povratne informacije tj. hoće li se ona i dalje izvršavati ili će nakon nekog vremena prestati. Uz mikrotranzicije kao popratni element prisutna je i animacija, što u kombinaciji s njima tvori mikrotranzicije. Primjeri su ponašanje određenog gumba u trenutku kada korisnik pozicionira kursor na aktivno područje, (engl. hover effect), animacija tijekom klizanja prstom preko ekrana pametnog uređaja i sl. Rad će se baviti ponajprije mikrotranzicijama, te istraživanjem kako mijenjanjem različitih parametara one utječu na korisnike, odnosno kako percepcijska obilježja utječu na kognitivno opterećenje.