Dinamičko fotorealistično generiranje grafičkih sadržaja je vrlo skup proces za koji je na snažnim računalima za obradu pojedinih višedimenzionalnih sadržaja potrebno više dana ili tjedana. Ubrzanje se postiže novim paralelnim algoritmima koji se izvode na raspodijeljenim računalnim sustavima. Potreba se očituje u rastu količine obrade i predočenja grafičkih i multimedijskih podataka koji nadilaze mogućnosti današnjih računalnih sustava i vizualnih sučelja. Kao jedan od središnjih problema računalne grafike ističe se nastojanje stvaranja fizikalno dosljednih sinteza elektromagnetskog okoliša koje se očituje u konačnom postignuću s tehnologijom fotorealistične slikotvorbe. Izračun u takvoj mjeri fizikalno dosljednih slika zahtjeva simuliranje svjetlosnog prijenosa, odnosno međudjelovanja svjetlosti s materijalnim objektima, u okvirima računalne grafike korištenjem metode globalnog osvjetljenja. Suvremena slikotvorba obuhvaća čitav niz interdisciplinarnih znanstvenih područja: programsko inženjerstvo i računalnu grafiku, raspodijeljeno računarstvo i paralelizam, radiometriju, polja svjetlosti, teoriju prijenosa zračenja, matematičke analize, Monte Carlo simulacije i metode konačnih elemenata, te znanosti o ljudskoj vizualnoj percepciji. Sve to u konačnici omogućuje stvaranje virtualnih svjetova pomoću napredne programske podrške i računalne infrastrukture. Iz toga je jasno da je doktorskom disertacijom obuhvaćeno suvremeno tehnološko područje u kojem je riječ o novom tehnološkom lancu, odnosno o pragmatično novom području u grafičkoj tehnologiji. Težište istraživačkih aktivnosti povezanih s disertacijom usmjeravano je kako bi se došlo do optimalnih metoda ubrzanja postupka generiranja slikovnog sadržaja korištenjem raspodijeljene mrežno računalne infrastrukture.