Od sedamdesetih godina 20. stoljeća, pojam zelenog marketinga sve više ulazi u fokus svih marketinških istraživanja (zeleni marketinški miks). Naročito je to očito u vremenu sve veće osviještenosti za očuvanjem prirode, prirodnih resursa, težnje za obnovljivim izvorima energije, ali i za recikliranjem onih proizvoda koje je moguće koristiti više puta. Ambalaža je jedan od najkorištenijih primjera ekološke osviještenosti ili neosviještenosti pojedinca u svijetu. Rabiti u pakiranju ekološki štetnu plastiku ili preporučljiv biorazgradiv materijal, odluka je kako na proizvođačima, tako i na potrošačima. Što više potrošači budu koristili i birali ekološki prihvatljive materijale (ambalaže), makar cijene takvih proizvoda bivale nešto više, to će prije sami proizvođači prestati s korištenjem štetne ambalaže koja ima dalekosežne posljedice na Zemlju i zdravlje cijelog stanovništva. U eksperimentalnom smo dijelu rada iznijeli rezultate empirijskog istraživanja na 70 ispitanika (11 pitanja). Provedenim se istraživanjem utvrdilo da većina ispitanika još nije upoznata s pojmom zelenog marketinga i zelenog potrošača, ali i da dobar dio ispitanika još uvijek ne percipira ekološku prihvatljivost ambalaže kao nužnost i potrebu, a ne slobodu izbora. Na manji dio ispitanika zelene marketinške kampanje imaju utjecaja, no trend je ipak uzlazan.