Ovaj završni rad se može podijeliti na dvije različite cjeline. Prva je kratak teorijski pregled što su boje, kako ih se može definirati, podjela boja, odnosi među bojama te vrste digitalnih slika s naglaskom na rastersku grafiku i formate rasterske grafike. Drugi je praktični dio koji opisuje razne tehnike koje se odnose na manipulaciju boje prilikom obrade digitalnog zapisa fotografske slike. Raspon tehnika se kreće od najosnovnijih do kompleksnijih koje nisu izvorno autorove. Međutim nisu ni točno onakve kakve su ih izvorni autori opisali već su u nekim elementima drugačiji jer bi primjeri slika to iziskivali. Gotovo sve slike u radu su autorove. Na početku obrade digitalnih fotografija bitno je korektno ispraviti boje. To se može izvest s nekoliko tehnika koje su opisane u radu. Najbolje rezultate daju tehnike gdje korisnik može ručno ispravljati boje na pojedinom kanalu, ali takve tehnike zahtijevaju i najviše vremena. Nakon ispravka boja, slika se može poboljšati korištenjem raznih tehnika pojačavanja zasićenja, mijenjanjem tona i dodavanjem boja. Kao vrhunac tog dijela opisane su tehnike kako crno-bijelim slikama vratiti prirodnu boju. Dodavanjem boja, ali i drugim promjenama na fotografiji želi se stvoriti određeni ugođaj. To se može postići pomoću prenošenja emocija, stvaranja specifične situacija ili prikazivanja subjekta na drugi način. Vraćanjem topline tonovima kože žele se pojačati pozitivne emocije od subjekta na fotografiji. Stvaranjem izgleda filmske scene, bojama na fotografiji se mijenjaju tonovi, ali se komplementarnim bojama pojačava kontrast i fotografija ima dramatičniji ugođaj. Stvaranjem sepija efekta dobiva se nostalgičan ugođaj stare tople fotografije.