Ovaj rad proučava industriju ambalaže za dostavu gotove hrane, njezin razvoj te trenutno stanje. Dostava gotove hrane pokazuje popriličan rast, osobito nakon pandemije COVID-19. Rastom prometa porasla je i količina otpada nastala jednokratnom ambalažom gotovih jela. Materijali koji dominiraju na tržištu su većinom polimeri nastali od fosilnih goriva. Iako se potiče veći postotak recikliranja, veliki dio i dalje završi na odlagalištu kao otpad zbog neadekvatnih programa recikliranja ili zbog neznanja potrošača o pravilnom sortiranju otpada. Glavni primjer je polistiren, poznatiji kao stiropor, koji zbog svoje niske cijene proizvodnje i prodaje dominira na tržištu. Iako je proizvodnja jeftina, njegova reciklaža je previše kompleksna da bi bila isplativa, stoga se ne provodi. Alternativa se nalazi u biopolimerima, materijalima proizvedenim iz prirodnih izvora koji su biorazgradivi, a neki i kompostabilni. Izvori biopolimera mogu biti biljke, životinje, gljive i mikroorganizmi. Glavna prepreka korištenja ambalaže od biopolimera je njihova visoka cijena koja je rezultat visokog troška sirovina te zahtjevnih procesa proizvodnje. Dodatan razvoj i implementacija biopolimera je potreban za usporavanje negativnog utjecaja konvencionalnih materijala ambalaže za gotova jela na okoliš. Drugi dio rada je praktična izrada dizajna ambalaže za dostavu gotove hrane koji bi imao manji utjecaj na okoliš. Dizajn je namijenjen materijalima pogodnim za reciklažu i koji su biorazgradivi ili kompostabilni, uz novi način prenošenja više jela zajedno bez potrebe za vrećicom. Svaki dio ambalaže obroka može biti zbrinut na ekološki povoljniji način.