Prema riječima Fehrmana, boju možemo definirati kao iluziju u čovječjem svijetu bez boja [1]. Svaki pojedinac boju vidi na subjektivan način te ju interpretira prema okolini. Glavni čimbenik takvog fenomena jest sama svjetlost – da nije prisutna među tvarima, među nama, ne bismo imali mogućnost interpretirati je kao spektar boja. Znanstveno, shvaćamo je kao energiju koja emitira određene valne duljine elektromagnetskog spektra kojeg djelomično vidimo, djelomično čujemo, ali i osjetimo. Posjeduje moć da utječe na ravnotežu našeg mentalnog i tjelesnog zdravlja, na naše odluke i shvaćanja života oko nas – na našu opću dobrobit. Što smo bolje upoznati s time, što preciznije možemo identificirati svoje osjećaje, to će nam biti lakše kontrolirati i izraziti ih, a boje su, upravo, jedan od načina kojim možemo drugima ili sebi dati do znanja kako se osjećamo. Važno je biti okružen ljudima, stvarima i prostorom koji nam gode, djeluju pozitivno na nas i čine nas boljim. Boja je stoga, takoreći, jedan od utjecajnijih čimbenika u svijetu zdravlja, savjetovanja, oporavka i zacjeljivanja. Prema tome, u ovome se radu nastoje analizirati njene funkcije, kako ju percipiramo i doživljavamo te najvažnije od svega, kakvu ulogu i moć ima u prostorima zdravstvenih ustanova. Cilj ovog rada jest prikazati kako određen odabir boja može poboljšati okolinu u staračkim domovima, bolnicama, ambulantama i sl. te ispitati kako one utječu na naše raspoloženje.