U ovom radu ispitana je površinska čvrstoća premaza na osnovi mikrokristalinične celuloze (MCC), odnosno njegova sklonost ka prašenju. Mikrokristalinična celuloza je celulozni materijal visokog stupnja kristaliničnosti koji je svoju primjenu našao u industriji papira te u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji. To je fini, bijeli prah, bez okusa i mirisa. Ispitivanja su provođena na četiri različite vrste ambalažnih papira s velikim sadržajem recikliranih vlakanaca. Na površinu svake vrste papira nanijet je premaz definirane debljine sastavljen od mikrokristalinične celuloze, škroba i vode. Prije samog premazivanja odredila se glatkost korištenih papira metodom po Bekku. Premazivanje je izvršeno pomoću laboratorijskog uređaja za premazivanje - K 303 Control Coater. Nakon sušenja premaza na zraku izvršena su mjerenja gramature i debljine apliciranih premaza na svakoj vrsti papira, kao i mjerenja ISO svjetline premazanih i nepremazanih (referentnih) papira. Nakon toga je na svakoj vrsti papira ispitana sklonost ka prašenju površinskog premaza primjenom standardne IGT metode (W33 IGT fluff test). Rezultati ispitivanja površinske čvrstoće premaza rađeni su s ciljem utvrđivanja mogućnosti primjene ovakvog prirodnog premaza u izradi ambalažnog papira. Rezultati ispitivanja pokazali su da se primjenom navedenog laboratorijskog sustava premazivanja javljaju određene varijacije u debljini nanesenog sloja premaza na različitim vrstama papira, dok se istovremeno postižu približno jednake gramature premaza. Rezultati ispitivanja površinske čvrstoće premaza pokazali su kako ne postoji dobra povezanost čestica mikrokristalinične celuloze unutar sloja premaza što se odrazilo izrazito jakim prašenjem premazanog papira.