Završni rad obuhvaća kratak povijesni razvoj gestalta kao psihološkog pravca sa začetnicima Wertheimerom, Köhlerom, Koffkom te Arnheimom kao jednim od najvažnijih osoba za primjenu gestalt postavki na umjetnost i dizajn; obuhvaća kakav je to gestalt psihološki pravac, koja su njegova načela te gdje se i kako se ta načela primjenjuju u dizajnu. Provedeno je istraživanje u kojem je ispitanicima priložena anketa formirana na temelju poznatih radova Rudolfa Arnheima, Wolfganga Köhlera, Kurta Koffke i još nekih drugih, a cilj je bio dokazati osnovna načela gestalta, odnosno kako percepcija svakog elementa zavisi o njegovom mjestu i funkciji u cijelom sklopu, odnosno da ljudsko oko vidi formu u cijelosti prije percipiranja njenih pojedinih dijelova. Forma kao cjelina je nešto drugo od sume njezinih dijelova. Načela gestalta su potvrđena, izuzev načela međudjelovanja boja i načela razrješavanja napetosti ispitivanjem kojih su dobiveni dvojbeni rezultati, a zaključak takvih rezultata je da su perceptivne tendencije ipak samo tendencije koje ovise o svim drugim fizičkim i psihičkim aspektima pojedinca, svjesnom iskustvu s vizualnom i sociokulturnom pozadinom okoline. Razlog odabira teme je sveopća prisutnost gestalt smjernica u oblikovanju današnjih vizualnih medija te je poznavanje zakonitosti gestalta i anomalija ljudske percepcije vrlo važno za svrsishodnu primjenu u dizajnu.