Suvremeno promišljanje o čovjeku, njegovoj budućnosti i društvu neodvojivo je od aktualnih rasprava o intenzivnom tehnološkom napretku i njegovim posljedicama. Cilj rada je istražiti ulogu transhumanističkih ideja kao pokretača društvenih promjena i katalizatora progresa. Rad promatra povijesno neodvojiv odnos tehnologije i čovjeka kroz prizmu transhumanističkih težnji za kontinuiranim radom na napretku razvoja čovječanstva u svim njegovim aspektima, uključujući biološko tijelo, intelektualne sposobnosti te okolinu u kojoj obitava. Temeljna transhumanistička težnja za nadilaženjem ograničenja ljudskog tijela dijelom je ostvarena razvojem informacijske tehnologije i pojavom kiberprostora u kojem tijelo biva dekonstruirano, a identiteti postaju nestabilni. Međusobnim prožimanjem tehnologije i prirode, čovjeka i stroja, stvoren je novi oblik postojanja – kiborg. Suvremena postignuća na području biotehnologije, nanotehnologije i genetskog inženjeringa čiju primjenu zagovaraju transhumanisti, dovela su do potrebe za preispitivanjem pojmova čovjek i ljudska priroda. Međutim, transhumanističke težnje za zadiranjem u ljudski genom i pokoravanjem biologije, izazvale su prijepore unutar akademske zajednice gdje su se isprofilirale dvije oprečne struje, transhumanistička i biokonzervativistička. Iako iskustvo provođenja eugenike kao društvene politike tijekom prethodnog stoljeća upozorava čovječanstvo na strahote koje su se zbile kada je nekritički prihvaćeno obećanje o boljem društvu sastavljenom od ljudi superiornih sposobnosti, ideju transhumanističke utopije ne treba u potpunosti odbaciti, već je prihvatiti kao podsjetnik da uvijek težimo boljem čovjeku i pravednijem svijetu, kritički ispitujući svaki korak na putu prema tom cilju.