Osnovni cilj ovog rada bio je provjeriti odnos između teorije i prakse, dakle pravnih i samoregulacijskih akata i etike s jedne strane, te s druge strane vidjeti kako je stanje glede poštivanja prava na zaštitu identiteta djece u samoj praksi. U istraživanje se krenulo s pretpostavkom da se pravo na zaštitu identiteta djece ne poštuje u dovoljnoj mjeri u najčitanijim hrvatskim dnevnim novinama- Jutarnjem listu, Večernjem listu i 24 sata. Istraživanje je provedeno metodom kvantitativne analize sadrţaja. Analizom su obuhvaćene najčitanije hrvatske dnevne novine - Jutarnji list, Večernji list i 24 sata u razdoblju od 1. do 30. travnja 2013. godine, te je ukupno analizirano 535 novinskih priloga. Istraživanje je pokazalo kako se identitet djece u tekstu u većini slučajeva štitio, međutim u32,1% slučajeva identitet djece bio je otkriven iako je trebao ostati zaštićen, te je bio prisutan prilično visok broj slučajeva (18,3 % slučajeva) kada se djetetov identitet otkrivao kroz navođenje podataka o imenu, prezimenu i dobi djeteta. Primijećeno je i kako se dosta često otkrivao identitet roditelja, što vodi ka neposrednom otkrivanju identiteta djeteta, kao i to da roditelji (posebice poznati i slavni) sve češće sami otkrivaju identitet svoje djece kroz objavljivanje na društvenim mrežama s kojih novinari preuzimaju fotografije i stvaraju priče. Identitet djece na fotografijama najčešće se štiti one prikazivanjem djece na fotografijama, što je bio slučaj u 45,4 % priloga kada je na fotografiji bio netko drugi, izostavljanjem fotografije (u 11,8 % slučajeva), dok se kroz korištenje određenih grafičkih oblika za zaštitu identiteta, identitet djece štitio u 11,4 %priloga. Kada se radi o djeci u medijima, novinari su dužni štititi identitet djece ne samo formalno, već moraju paziti da ne otkriju druge podatke preko kojih bi se moglo doznati o djetetovom identitetu.