| Abstract | Pojam europskog identiteta sve je češći u sferama javnog i znanstvenog diskursa. Ovim radom definira se njegovo shvaćanje na znanstvenoj razini, prvenstveno u razlikovanju spram definicija nacionalnog i kulturnog identiteta. Kulturni identitet, kao okvir nastanka nacionalnog identiteta, obuhvaća identificiranje pojedinca unutar skupa vrijednosti koje, kroz neki vremenski okvir te socijalizacijom, prihvaća kao dio vlastitog identiteta. Iako se prema prirodnom shvaćanju nacionalnog identiteta, on referira na kulturni identitet, ipak je njegov koncept ograničen pravno stečenim okvirima nekog državnog entiteta. Međutim, da se ne radi isključivo o pravno stečenom okviru, govori činjenica o snažnom osjećaju nacionalnog identiteta koji se suprotstavlja jednako tako pravno stečenom europskom identitetu. Europskom identitetu, naposljetku, nedostaje legitimacija njegovih građana, a zbog toga ovaj rad pravi osvrt na koncept njegova stvaranja. Kojim sve strukturama europski identitet pokušava naći mjesto u pojedinčevu poistovjećivanju s njegovom zajednicom, sažet će se u grubim crtama, dok će fokus biti stavljen na komunikativno djelovanje Jürgena Habermasa kao polazišne teorije s kojom će se pokušati objasniti ovaj fenomen. Komunikativno djelovanje definirano je traženjem razumijevanja u odnosu s drugim sudionikom interakcije kako bi se postigao određeni konsenzus. U svojem svakodnevnom životu svijeta pojedinac je primoran davati značaj svojem okruženju, a to čini kroz jezik. U tom se smislu europski identitet kod kreacije njegovog koncepta mora promatrati na dvije različite razine, unutarnjoj pojedinčevoj, te strukturalnoj vanjskoj. Rad će prema tome nastojati shvatiti obje sfere nastajanja europskog identiteta kroz teoriju komunikativnog djelovanja. |
| Abstract (english) | The term „European identity“ is increasingly used in public and scientific discourse. This paper defines its identification on a scientific level, primarily in differing the term itself from the definitions of a national and cultural identity. Cultural identity, as a frame for creation of national identity, implicates the identification of an individual, given a certain amount of time and through socialization, with a set of values that he/she accepts as a part of his/her personal identity. Even though, according to the natural comprehension of national identity, he/she refers to it as cultural identity, his/her concept is still limited by legal frames set by some state entity. However, the fact that the strong feelings of national identity still stand opposed to the legally acquired European identity, implies that a mere legal frame is not the definitive answer for the creation of one's identity. European identity, after all, is still missing the legitimization from Europe's citizens, and therefore, this paper offers a view on the concept of its creation. The structurization of European identity in one's identification with his/her community is secondary to this paper and it will be presented only with broad strokes of the brush. The main focus will be placed on the Theory of the communicative action by Jürgen Habermas as a starting point for elucidating this phenomenon. The communicative action is defined as, seeking cognizance while interacting with others in order to achieve a certain consensus. In every day life, one assigns meaning to his/her environment, and one does that through the medium of language. With that in mind, the creation of a European identity must be observed on two different levels, the personal, inner level, and the structural, outer level. This paper will aim to comprehend both spheres of European identity, through the Theory of communicative action. |
