Pojam mikroekspresija naglo je u javnosti postao popularan zahvaljujući američkoj televizijskoj seriji Laži mi (Lie to me) koja se prikazivala od 2009. do 2011. godine, a snimljena je prema teoriji i naučavanju Paula Ekmana, jednog od ključnih znanstvenika koji se bave tom temom. Sâm Ekman redovito je davao svoj osvrt na emitirane epizode te sa stručnog stajališta objasnio prikazane analize nečijih emocija i ukazao na eventualne nedostatke u postupcima. To je mikroekspresije približilo široj publici, ali u određenim krugovima njihovo postojanje je zadobilo pažnju puno prije emitiranja serije. Mikroekspresije su brze nenamjerne ekspresije lica koje otkrivaju emocije koje osoba pokušava prikriti. Većina ljudi ih ne uočava, ali moguće ih je naučiti zamjećivati. Zanimljive su iz teoretskog aspekta, no većina današnjih istraživanja ide u smjeru unaprjeđivanja praktične primjene znanja o njima. Znanje je široko primjenjivo – od sigurnosnih službi do svakodnevnih privatnih odnosa, a korist je značajna. Ekman je svoja istraživanja uspješno popularizirao, pa tako nudi i nekoliko vrsta tečajeva prepoznavanja mikroekspresija koji uključuju video materijale i skripta za pomoć u učenju i primjeni znanja o dešifriranju tuđih emocija, ali mogu služiti i za pomoć u prenošenju vlastitih. Ekman smatra da je analiza mikroekspresija metoda koja puno obećava kada je u pitanju otkrivanje prijevare. S dobrim uvježbavanjem „lovaca“, kako ih Ekman obično naziva, postiže se velika uspješnost pri detektiranju laži, od preko 80 posto u prvih sat vremena uvježbavanja (2009a: 351). U ovom ćemo se radu baviti različitim tipovima neverbalne komunikacije te teorijama na kojima su one zasnovane.