Specifičnost ovoga rada ta je da će se navedena analiza pokušati napraviti s naglaskom na međusobnu korespondenciju Strossmayera i Mažuranića, koja je ovdje djelomično po prvi puta objelodanjena. Ona je locirana na nekoliko lokacija: u Zbirci rijetkosti Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (fond R 5844b), arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (fondovi XI-A i XI-B) te u Nadbiskupijskom arhivu u Đakovu (fondovi 65. i Ordinarijat).6 Uz pomoć literature, teme koje se susreću u njihovoj korespondenciji kontekstualizirane su, a ona je poslužila i za poveći uvod u glavne događaje. Naime, kako bi se razumjela problematika odnosa Strossmayer i Mažuranića, nužno je potrebno razumjeti i njihov životni put do trenutka kada su obojica postali bitni faktori u javno-političkom životu Hrvatske. Kako je naglasak na njihovo političko djelovanje, mnoga pisma privatnog karaktera ili od manjeg značaja poput čestitki nisu uvrštena u rad. Metoda istraživanje bila je tipična studija slučaja, koja je korištena kako bi se objasnilo kako i zašto su se određene okolnosti dogodile te kako su na njih utjecali Mažuranić i Strossmayer. Rad je koncipiran kronološki sve do razdoblja Mažuranićevog banovanja, gdje sam se odlučio za tematsku podjelu zbog lakšeg praćenja događaja, s obzirom da su se izdvojene problematike unutar njihove korespondencije provlačile u razdoblju od nekoliko godina. Kraj Mažuranićevog banskog mandata 1880. godine ujedno je i završetak rada. Takva odluka donesena je iz razloga što nakon Mažuranićevog odstupanja s banske stolice, korespondiranje između njega i Strossmayera znatno je rjeđe te se svodi samo na formalna pisma povodom raznih prigodnih datuma (rođendani, imendani itd.). Sama teza rada nametnula se tijekom istraživanja sama po sebi. Na primjeru odnosa Strossmayera prema političkom djelovanju Mažuranića rad će pokušati dokazati kako njih dvojica unatoč povremenim neslaganjima, surađuju za opću dobrobit naroda. Kroz segmente sitnog djelovanja, počevši od namještenja pojedinaca, stipendija, dotacija institucijama preko visoke politike vidimo potrebu izgradnje hrvatske kulturne, političke i institucionalne zasebnosti, a upravo je njihova međusobna korespondencija izvrstan primjer svega navedenog. Osim potvrđivanja navedene teze, s obzirom na okolnosti, mogu reći kako je glavni cilj rada postaviti temelje za daljnje istraživanje ove teme.